Pripadnice nježnijeg pola u uniformi oduvijek su plijenile pažnju, a mlada oficirka Milica Šukalo uspjela je dvije stopiti u jednu, vojničku i onu medicinsku, postavši tako prva žena u BiH sa činom potporučnik, bolničar.
Ova plavooka Banjalučanka prva je iz BiH završila Vojnu akademiju bolničara u Atini, na kojoj se trenutno školuje još dvoje mladih iz naše zemlje.
Na studije u Grčku otišla je sa 18 godina, odmah po završetku srednje škole, a u toj primorskoj zemlji duže je od pet godina. Još u ranom djetinjstvu maštala je da bude vojnik, a pištolji i puške bili su među njenim igračkama češće od barbika i šminke.
– Oduvijek mi je bila želja da se bavim vojnim pozivom, što sam evo i uspjela, jer zaista nijedno drugo zanimanje ne odgovara mom karakteru. Kada sam postala punoljetna, nekako uporedo sam naišla na konkurs Vojne akademije i istog momenta znala da je to moj budući put, iako sam planirala upisati policijsku akademiju ili fakultet bezbjednosti. Konkurisala sam, prošla provjere i u julu 2017. godine kao stipendista Oružanih snaga BiH otišla u Grčku. Nisam mogla vjerovati da se moj san počinje ostvarivati – priča dvadesetčetvorogodišnja Milica.
Danas ima čin potporučnika, te prve medicinske sestre koja je sa prostora bivše Jugoslavije završila pomenutu akademiju u Grčkoj.
– To je jedina akademija u Evropi koja školuje vojno-medicinski kadar i bila mi je čast biti prvi strani student sa ovih prostora. U sklopu Vojne akademije uporedo sam studirala Fakultet zdravstvene njege u Atini jer sam oduvijek voljela pomagati ljudima te sam se stoga opredijelila za sanitetsku službu – kazuje Milica koja u vojnoj bolnici u Grčkoj obavlja praksu do oktobra 2023. godine.
Prva godina u tuđini, priča Šukalova, bila je teška i izazovna ponajviše zbog nepoznavanja jezika, ali uz upornost i trud uspjela je savladati sve prepreke koje su bile na putu do cilja.
– Oduvijek sam težila ka usavršavanju svojih jezičkih sposobnosti i zbog toga sam otišla studirati u Grčku, a ne recimo u Srbiju. Htjela sam da upoznam drugu kulturu, različitosti i tradiciju. Grčki jezik i bogata istorija budili su moja interesovanja i danas sam ponosna što taj jezik, uz engleski, govorim perfektno – prisjeća se ova oficirka.
Dodaje da joj je nostalgija za Banjalukom i prijateljima teže pala od stroge vojne discipline koja je vladala u internatu.
– Svako jutro sam ustajala u pola šest, nakon čega je bila obavezna gimnastika minimum sat vremena, a zatim provjera soba od strane oficira. Ormar, krevet, sve je moralo biti pod špagu. Tokom sedmice kačilo me je najmanje jedno dežurstvo na straži, a preostalo vrijeme provodila sam na fakultetu učeći i vježbajući. Dok sam bila na akademiji mnogo sam trčala, iza mene su brojne trke, imam više od 40 medalja. Redovno sam išla i na streljaštvo koje je moja velika strast. Noć prije gađanja najčešće nisam mogla da spavam od uzbuđenja – govori za “Glas” Šukalova.
Roditelji su joj bili i ostali najveća podrška. Iako u početku zabrinuti njenim izborom zanimanja, savjetovali su joj da slijedi svoje snove.
– Kada sam se prijavila na konkurs, moji roditelji su u jednu ruku bili jako zabrinuti, a u drugu i srećni zbog odlučnosti da pristupim tako važnom koraku. Otac mi je takođe pripadnik Oružanih snaga BiH i samim tim važna podrška, uzor i neko od koga sam stekla prva saznanja o vojnom pozivu – kazuje Milica.
Iako se muškarci oduvijek imali glavnu ulogu u vojsci, Šukalova kaže da se u tom pozivu mnogo značaja pridaje ravnopravnosti polova.
– Vojska jeste “muški svijet “, ali žene su tu potpuno ravnopravne i ja se odlično snalazim. Svi su izuzetno kolegijalni, jedni drugima pomažemo u teškim trenucima i veselimo se lijepim. Iako sam kao žena u manjini, kolege se profesionalno ponašaju prema meni uz maksimalno uvažavanje, te se nadam da će tako i ostati, jer će pravi izazovi biti ispred mene tek kad krenem da radim – kazala je Šukalova koje u budućnosti planira dodatno da se edukuje jer ne napredovati, kako sama kaže, znači nazadovati.
Knjiga
Tokom studija u Grčkoj, Milica Šukalo je započela pisanje knjige u koju je bilježila svoja iskustva jer smatra da bi mogla biti od koristi budućim generacijama koji odluče da se školuju u toj zemlji EU.
– Kada sam krenula u Grčku nisam znala ni gdje tačno idem, šta me čeka, ko će me dočekati na aerodromu i iz tog razloga sam odlučila da zapisujem sve kroz šta sam prošla. Zbog previše obaveza na trećoj godini fakulteta sam prestala pisati, ali imam u planu da završim knjigu kako bi buduće kolege imale kakav-takav putokaz – ispričala je Šukalo za Glas Srpske.
