Od 9. jula bolnica Sao Žoao, jedna od vodećih javnih univerzitetskih bolnica u portugalskom zdravstvenom sistemu, otvorila je svoja odjeljenja za posjete kućnih ljubimaca.
Projekat “Kućni ljubimci i društvo” okuplja stručnjake iz programa “Jedno zdravlje Sao Žoao”, kao i iz Jedinice za prevenciju i kontrolu infekcija i antimikrobne rezistencije, te službe za humanizaciju bolnice.
Inicijativa je dio strategije čiji je cilj da smanji osjećaj izolacije i ublaži iscrpljenost izazvanu dugotrajnim boravkom u bolnici.
Terapijski potencijal životinja nije novost. Zemlje poput Velike Britanije i Njemačke koriste ih u psihijatrijskom liječenju i rehabilitaciji fizičkih oboljenja još od 19. vijeka.
Termin “terapija uz pomoć životinja” naučno je definisan šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je jedan američki psiholog slučajno otkrio ljekovite efekte takvih intervencija.
U Portugalu psi obučeni i sertifikovani za pružanje emocionalne podrške već godinama rade u bolnicama, uključujući i Sao Žoao, u saradnji sa vodičima iz specijalizovanih udruženja.
Dana 30. maja 2023. godine sedamdesetsedmogodišnja pacijentkinja hospitalizovana u bolnici Kaskaiš tokom oporavka od hemoragijskog moždanog udara dobila je priliku da se ponovo susretne sa svojim psom. Susret je organizovan u spoljašnjem dijelu bolničkog kompleksa.
To jedinstveno iskustvo sada je prošireno u Sao Žoau kroz sveobuhvatan protokol izrađen od početka.
Program ide korak dalje i normalizuje praksu dovođenja kućnih ljubimaca na stacionarna odjeljenja, priznajući ih kao dio porodičnog kruga pacijenta i pružajući ljudima koji su dugo odsutni od kuće trenutke utjehe u bezbjednim javnozdravstvenim uslovima.
Šta predviđa protokol?
Posjetu pokreće zdravstveni radnik koji prati pacijenta, ljekar ili medicinska sestra, a program nije dostupan svakom hospitalizovanom pacijentu. Uvijek se sprovodi pojedinačna procjena rizika i koristi.
Nakon prijave slučaja, tim zadužen za program procjenjuje postoji li klinička potreba za posjetom i da li su ispunjeni uslovi za njeno bezbjedno organizovanje sa aspekta kontrole infekcija.
Takođe se provjerava da li drugim pacijentima odgovara prisustvo životinje.
Po dobijanju odobrenja, porodica pacijenta mora da dostavi veterinarsku potvrdu kojom se dokazuje da su vakcinacija i tretmani protiv parazita uredno sprovedeni, kao i da životinja posjeduje ponašanje primjereno boravku u bolničkom okruženju.
“Svaki zaposleni, od pripadnika obezbjeđenja do ljekara i medicinskih sestara, koji primijeti da nešto nije u skladu sa protokolom može prekinuti posjetu”, rekla je za Euronews Filipa Seja, portparolka grupe “Jedno zdravlje Sao Žoao”.
Ako je životinja “uznemirena” zbog “buke na odjeljenju”, pokazuje “agresivnost” ili je “vidljivo prljava”, posjeta se “odmah prekida”, upozorava ova infektološkinja i veterinarka.
Dozvoljeni su psi, mačke, pa čak i “egzotičnije vrste”, pod uslovom da su ispunjeni svi kriterijumi. Tokom boravka u bolnici životinju mora pratiti punoljetna osoba.
Svaki pacijent može da koristi ovu mogućnost jednom u sedam dana, a susret traje pola sata. Prioritet imaju osobe u terminalnoj fazi bolesti i pacijenti koji se dugo nalaze na bolničkom liječenju.
Na iznenađenje organizatora, upravo muškarci su najčešće tražili da vide svoje ljubimce u bolnici, iako mali broj slučajeva ne omogućava konačne zaključke.
“Muškarci mogu biti ranjiviji kada su bolesni. Tada shvate koliko su neke stvari u životu važne i žele da ih imaju pored sebe tokom liječenja”, kaže Seja.
Korist za pacijenta, ali i za životinju
Istraživanja sprovedena na terapijama uz pomoć obučenih životinja pokazuju jasna poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenata. Kada dođe do kontakta sa životinjom, snižava se krvni pritisak i smanjuje lučenje hormona povezanih sa stresom i anksioznošću.
Kada je u pitanju upravo kućni ljubimac pacijenta, koristi su, kako ističe Filipa Seja, još veće.
Euronews je prisustvovao posjeti Princeze, koja je drugi put za petnaest dana došla u Sao Žoao kako bi ublažila čežnju svog vlasnika Antonija, hospitalizovanog već tri mjeseca.
Psa je u bolnicu dovela njegova supruga i na povocu ga odvela do odjeljenja.
Čim su se vrata lifta otvorila, Princeza nije mogla da sakrije uzbuđenje, a isto je osjećao i Antonio.
“Srce mi je snažno zakucalo od sreće. Kao da mi je ovdje porodica. Ona mi je kao kćerka”, rekao je šezdesetpetogodišnji Antonio, koji prolazi rehabilitaciju zbog problema sa ravnotežom i hodanjem.
Dijagnoza još nije potvrđena, ali postoji sumnja da boluje od rijetkog oboljenja krvi. Ponovni susret sa psom, kojeg je prije pet godina udomio nakon što je pronađen na ulici, za njega predstavlja melem za dušu.
“Imam osjećaj da bih zbog ovoga mogao i bolje da hodam. To je radost koju čovjek osjeća”, rekao je.
Ovakvi susreti donose “osmijehe, veću posvećenost liječenju i dodatnu motivaciju za otpust iz bolnice”, navodi Filipa Seja, dodajući da korist imaju i same životinje, pa čak i zdravstveni radnici.
“Preostali rizik”
Program je pokrenut početkom jula i do danas nije zailježena nijedna infekcija povezana sa posetama kućnih ljubimaca.
Tim koji stoji iza projekta planira da u budućnosti preispita protokol kako bi eventualno ispravio uočene nedostatke. Ipak, prema rečima Filipe Seje, zahvaljujući uvedenim procedurama scenario sa “incidentima” je “izuzetno malo verovatan”.
U sjevernoj i centralnoj Evropi pravila kontrole infekcija i javnog zdravlja znatno su stroža.
Prednost se daje psima pomagačima, dok se posjete privatnih kućnih ljubimaca, kada su dozvoljene, uglavnom organizuju za pacijente u palijativnoj njezi i održavaju u izdvojenim prostorima, poput dvorišta ili vrtova povezanih sa bolničkim kompleksom.
Primjer za to je bolnica Sint-Trudo u belgijskom gradu Sint-Trajdenu. Ova zdravstvena ustanova je u julu 2023. otvorila zaseban paviljon, odvojen od glavne zgrade, ali povezan sa bolnicom, kako bi terminalno oboljeli pacijenti i osobe na dugotrajnom liječenju mogli da provode vrijeme sa svojim ljubimcima.
Životinje do objekta dolaze preko spoljašnjeg dvorišta i ni pod kojim uslovima ne smiju prolaziti kroz unutrašnje bolničke prostore.
Umjesto podizanja fizičkih barijera i gradnje dodatnih objekata, Sao Žoao je usvojio skup pravila koja, uz očuvanje medicinske rigoroznosti, čine dio fleksibilnog protokola zasnovanog na naučnim dokazima.
“Postoji pretjeran strah od prenošenja zoonoza koji istraživanja ne potvrđuju”, kaže Filipa Seja. Kako dodaje, “većina bolesti mnogo se lakše prenosi sa čovjeka na čovjeka nego sa životinje na čovjeka”.
“Pošto činimo sve da očuvamo bezbjednost, a pacijent će po povratku kući svakako živjeti sa svojom životinjom, rizik je zaista minimalan.
Moramo da se zapitamo da li, pokušavajući da uklonimo svaki rizik, zapravo uskraćujemo pacijentima korist koju bi mogli da imaju”, zaključuje ona.
Odvažnost bolnice Sao Žoao ne ogleda se samo u pronalaženju ravnoteže između empatije i zdravstvene bezbjednosti, već i u njenoj sposobnosti da samostalno humanizuje njegu pacijenata, bez čekanja na zakonodavce.
Za razliku od Italije, gdje su slični pomaci ostvareni kroz uredbe regionalnih vlasti, portugalska bolnica sama je osmislila i sprovela inovativni model koji privlači pažnju širom Evrope.
(Euronews)
