Prodavnice hrane u kojima po znatno jeftinijim cijenama možete kupiti tjesteninu, kućne potrepštine, suhomesnate proizvode, u svijetu su odavno popularni.
UBanjaluku su ušli na mala vrata, a već danas, u najvećem gradu Srpske postoje tri ovakve prodavnice u kojima kupci nisu, kako se pretpostavlja samo oni sa manje novca, već dolaze i mladi, profesori, ministri…
Kako to sve funkcioniše, na kojim mjestima i ko su kupci, uvjerila se i ekipa Srpskainfo.
Ušteda
Kada uđete, sve izgleda kao bilo koja druga prodavnica. Korpe za kupovinu, rafovi puni robe, a ljudi razgledaju i kupuju. Ima svega, jeftinije je, a jedina razlika je što većina robe ima kratak datum za upotrebu, odnosno desetak dana od dana kupovine. Na policama možete naći mliječne proizvode, toalet papir, kozmetiku, slatkiše. Jedino čega nema je voće i povrće.
Jedan od kupaca rekao je za Srpskainfo da svakodnevno dolazi u autlet prodavnicu u naselju Starčevica, jer je hrana jeftinija.
Nisam od onih koji zbog siromaštva dolaze ovdje. Dolazim prosto jer ne volim da dajem previše novca za stvari koje se mogu kupiti jeftinije. A ovdje stvarno mogu, samo treba, naravno, paziti nakon kupovine; ako je hrana, da se to odmah pojede. Nema neke pretjerane razlike u kvaliteti same robe – ističe ovaj Banjalučanin.
Najčešće kupuje suhomesnate proizvode i sireve jer, kako kaže, jeftiniji su za čak tri marke od istih proizvoda u drugim marketima.
Nikad ne znaš šta ćeš naći
Po onome što smo vidjeli, Banjalučani nemaju razloga za strah jer se ne rade ni o kakvoj robi koja je pokvarena, samo trebaju paziti da kupljeni artikl konzumiraju u naznačenom roku.
Banjalučanin Ratko S. kaže za Srpskainfo da je sa konceptom “food outleta” upoznat od samog otvaranja, a u posljednje vrijeme često tamo i kupuje.
– Kafa, higijenski proizvodi, sredstva za čišćenje, mnogo su povoljniji nego u drugim marketima. Odlično je što nikad ne znaš šta ćeš naći kada ideš tamo, jer često mijenjaju robu i čim se neka rafa isprazni, odmah je dopunjavaju drugim proizvodima. U početku sam bio skeptičan prilikom kupovine suhomesnatih proizvoda ali sam se uvjerio da nema neke razlike od proizvoda na akcijama u drugim prodavnicama, a ovdje je i dalje jeftinije. Često se mogu pronaći i markirani proizvodi pred istek roka, pogotovo slatkiši i grickalice, ali ima dosta i turskih proizvoda koji po kvalitetu i ukusu nimalo ne zaostaju za poznatima – prepričava on svoje iskustvo.
Dolaze i profesori
Marinka Stojić, osnivač ovih prodavnica, pojašnjava da je koncept radnje prodaja robe kraćeg roka trajanja, prije svega misleći na rok trajanja od 5, 10 do godinu dana.
– U jednoj od naših radnji u Boriku napravili smo aparate za deterdžent u rinfuzi. To niko u cijeloj Republici Srpskoj, a ni Bosni i Hercegovini nema. Taj aparat za deterdžent izdvojila bih kao nešto baš drugačije i posebno i prije svega sa ekološkog aspekta. Pokušali smo da smanjimo bacanje plastične ambalaže koliko je moguće, tako da smo to uradili jer je ekološki, praktično i povoljno – tvrdi Stojićeva.
Smatra da se znatno popravila svijest ljudi kada je u pitanju ovaj tip prodavnice.
– Sama svijest ljudi generalno kod nas po pitanju bilo kakvih autleta je niska. Na početku je ljude bilo sramota da uopšte uđu u prodavnice ovog tipa. Dođu ljudi, okreću, gledaju rokove. Sad su već navikli da uđu, uzmu korpu i kupuju. Generalno se svijest promijenila, shvatili su da to nije neki bauk. Uvijek nas ljudi pitaju odakle se roba nabavlja, postoji ta doza skeptičnosti uvijek. To se sada mnogo promijenilo – priča Stojićeva.
Stojićeva ističe da je bilo izazovno objašnjavati ljudima o čemu se radi, kakav je to koncept i na čemu se on zasniva.
– Većina ljudi misli da je ovo socijalnog karaktera, da tu dolaze ljudi koji su slabije kupovne moći. Međutim, nije to baš tako. Imamo raznoraznih profila ljudi. Dolaze nam penzioneri, mladi, profesori, ministri… Imam osjećaj da se s te strane i ta ekološka svijest više mijenja, jer tu, recimo, najviše vidim po tom aparatu za deterdžent u rinfuzi. Bili smo pomalo skeptični, ali sad već ljudi dolaze sa svojim flašama, kupuju, mogu da natoče koliko žele – ističe Stojićeva.
Autleti, govori Stojićeva, nemaju veze sa siromaštvom. Priča da u svijetu postoje iz razloga da bi se smanjila količina stvari koja bi se bacila.
– Nebitno da li je u pitanju tekstil, bilo koja druga grana. Imate autlet guma, keramike. Mislim da je tu skroz drugi vid prodaje i da je to nešto novo, i kod nas u Banjaluci, i u Republici Srpskoj. Ono što treba da ponudimo našim kupcima je drugi vid kupovine, ne moraju da budu klasični marketi – rekla je Stojićeva.
(srpskainfo.com)
