Komemoracija Saši Petroviću: Bio je divan čovjek i ekstremni talenat

Komemoracija poznatom glumcu Saši Petroviću, upriličena je danas na sceni Kamernog teatra 55, u prisustvu porodice, prijatelja i kolega. U galeriji “Gabrijel” ovog teatra bila je otvorena i knjiga žalosti u koju su se mogli upisati svi poštivaoci njegovog lika i djela.  

“Saša i ja smo bili zajedno na klasi. Na početku studija nisam to znala definirati, tek kasnije ću to uvidjeti, da je on nesvakidašnji talenat, osjećanje mjere… sve su to kvaliteti koji krase izvrsnog glumca. Saša je imao svega toga na pretek, a pri svemu tome nije mu falilo kućnog odgoja. Bilo nas je osam u klasi profesora Nenada Dizdarevića.

Ako smo bili znatiželjni, Saša je bio znatiželjniji, ako smo postavljali pitanja, Saša ih je postavio najviše… On jedan kao sedam nas ostalih zajedno. Meni je djelovalo da kada sam ga gledala kako radi vježbe kao da on sve zna i pitala sam se šta će on tu. Prekrasno je i što je on bio nevjerovatno radosno fasciniran svim onim bogatim prostranstvom što glumački poziv nudi.

Ta njegova sreća kada bi gledao kolegicu ili kolegu da nešto dobro uradi, on je reagovao tako sto skoči sa svoje stolice i baci se pod noge kolege i grli, i ja ću to tek kasnije skontati koliko mi je tako pomogao da izgradim samopovjerenje na sceni.

Pamtim ga iz tog doba studiranja, pamtim ga u svijetlim bojama obučenog, pedantnog, čistog i namirisanog. Bio je jako odgovoran, jako vrijedan, mogao je jedno parce da radi danima dok ne bude kako treba. Temeljito se bavio svime, bio je spreman razgovarati satima o svemu. Voljela sam te dugačke razgovore.

On je umio iz toliko uglova da to sagleda, njemu je to bilo prirodno, kao da je bio rođen s tim. Saša je sve do kraja, sto na sat, sve srčano… Sve što je doživljavao, sve čemu je svjedočio, sve sto je opažao da se tako urezbarilo u njega. Kao da je imao veći spremnik za pohranu od nas ostalih, kao da je bio nepregledan.

Jako ga se ticalo sve. U Kamernom smo radili svega dvije predstave zajedno”, kazala je između ostalog glumica i Sašina prijateljica Tatjana Šojić.

Podsjetimo, Aleksandar Saša Petrović preminuo je 27. januara u 61. godini, a rođen je 2. januara 1962. godine u Sarajevu.

Sahrane neće biti jer je izrazio želju da bude kremiran.

Foto: Anadolija

“Sa nevjericom i tugom primio sam vijest o tvom odlasku. Svojom pojavom, iskrenošću, svojom borbom sa demonima, svojim nenadmašivim ulogama, svojom sarajevskom i bosanskom širinom zaista si mene dovodio u miksana osjećanja plača i smijeha. To mogu samo najbolji”, napisao je između ostalog u oproštajnom pismu glumac i Sašin prijatelj Emir Hadžihafizbegović.

Glumica Amina Begović kazala je da je “Saša bio drag čovjek, ekstremni talenat, divan glumac, prije svega divan čovjek”.

“Bio je inspirativan za svih nas”, istakla je Begović.

Saša Petrović prvu glavnu filmsku ulogu ostvario je u filmu Srđana Vuletića “Teško je biti fin”, za koju je dobio nagradu Srce Sarajeva za najboljeg glumca na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine. Publika će ga pamtiti i po ulozi u kultnoj predstavi “Audicija”, a ostat će prepoznatljiv i po svom radu u Kamernom teatru te predstavi “Sjećaš li se Doli Bel”.

Mnogi ga se sjećaju i po ulozi u seriji “Vratiće se rode”. Glumio je u oskarom nagrađenom filmu “Ničija zemlja”, a igrao je i u popularnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan”, javlja Anadolija prenosi Unaworld.