Jeste li ikad razmišljali o tome gdje bi se nalazila i kako bi izgledala najusamljenija tačka na svijetu?
Danas, kada je sve poznato i gotovo svakim dijelom svijeta kročila je ljudska noga, ostaje malo mjesta za misteriju. Pa, ipak, postoji tačka u Tihom okeanu koja je dobila nadimak “okeanski pol nepristupačnosti”.
Riječ je o zamišljenoj tački koja je dobila ime “Point Nemo”, a zanimljivo je da ju je otkrio i imenovao 1992. godine Hrvoje Lukatela, zagrebački geodet i matematičar.
Inspirisan likom kapetana Nema iz romana 20.000 milja pod morem, Hrvoje je smatrao da ime koje u prevodu znači ‘niko’ savršeno odgovara najudaljenijem mjestu od kopna na Zemlji. Lukatela nije lično posjetio ovaj dio Zemlje, već je izračunao njegovu poziciju uz pomoć tehnologije.
A koliko je samo udaljena, potvrđuje podatak da je “Point Nemo” bliži astronautima u Međunarodnoj svemirskoj stanici nego prvom tragu kopna. Astronauti su mu tako na 416 kilometara udaljenosti ipak bliži od kopna (Antarktik), koje je udaljeno čak 2700 kilometara.
Danas se ovo područje smatra “grobljem svemirskih letilica”.
Na Nemu je “sahranjeno” između 250 i 300 svemirskih letilica, koje su većim dijelom izgorjele pri ulasku u Zemljinu atmosferu.
Tačnije, ovdje svemirske agencije šalju svoje svemirske letilice u smrt kada završe svoju službu. Među najpoznatijima je ruska svemirska stanica Mir, aktivna od 1986. do 2001. godine.
Jedini ljudi koji su se uspjeli približiti usamljenoj tački bili su učesnici Okeanske trke jahtama koja se odvija svakih nekoliko godina. Neustrašivo plove kroz neke od najhladnijih i najdivljijih voda, a iduća trka zakazana je za oktobar ove godine.
Interes za posjetu ovom dijelu je mali jer zahtijeva nevjerovatno mnogo truda, a ne očekuje vas ništa spektakularno, samo more okruženo s još mora, prenosi punkufer.hr
Sigurno nećete naići na kopno, tablu dobrodošlice ili suvenirnicu. Eventualno ćete zateći plutajuću hrpu plastike i pasti u depresiju kada vidite koliko smo zagadili okolinu da smo Point Nemo “naselili”- otpadom.
Plastika ovdje čak i nije odbačena namjerno jer bi troškovi “odvoza” bili preveliki, već je sama našla svoj put.
