Svaka druga djevojka, konkretno u Srbiji, želi da se podvrgne estetskim korekcijama i promijeni nešto na sebi. Koliko takvi tretmani mogu negativno da utiču na mladu kožu, ko diktira trendove i kako roditelji odgovaraju na nove izazove za Dnevnik su govorile dermatolog Lidija Cvetković Jordanov i Gordana Plemić iz Udruženja „Roditelj“.
„U situaciji smo kada se preko društvenih mreža i medija nameće ideal vječite mladosti i ljepote. Sve veći broj osoba mlađih od 20 godina dolaze sa zahtjevom da se napravi neka korekcija na licu – povećanje zapremine usana ili povećanje jagodica“, kaže dermatolog Lidija Cvetković.
Prema njenim riječima, ljekarska etika i kodeks nalažu da se tako mladi ljudi odvrate od takvih intervencija dok ne budu bili sigurni da to zaista i žele.
Gordana Plemić iz Udruženja „Roditelj“ kaže da je činjenica danas da je sve „na klik“ i da se prate trendovi, bez obzira da li ih diktiraju društvene mreže i okruženje.
„Koliko je to uzelo maha govori činjenica da djeca predškolskog uzrasta slave rođendan u igraonicama sa spa tretmanom. Više to nisu igre, već uljepšavanje, masaže… To je znak da sve ranije to postaje zastupljeno kao imperativ. I mlađi roditelji potiču iz generacija koje prihvataju takve trendove kao normalne, a ni oni često ne znaju gdje bi postavili granicu“, objašnjava Plemićeva.
Vrlo često je u pitanju pritisak sredine. Roditelji se odupiru, ali često, kako kaže, nisu ni sami sigurni, pa kada vide da i druga djeca imaju nešto, onda žele i da svom to ispune.
„Roditelji treba da razgovaraju sa svojom djecom. Jako je važna ta komunikacija, da roditelj nauči da sluša djecu, jer će onda biti otvorenija da im kažu zbog čega to žele. Nije ni loše da zajedno sa djetetom odu kod ljekara da im stručno objasni kakve sve to posljedice može da ima ako sa 18 godina promijenite izgled“, ističe Gordana Plemić.
Veoma popularan zahvat je i zatezanje kože lica.
„Botoks je neuro otrov. Njegov mehanizam djelovanja je paraliza mišića. Posljedica je gubitak osnovne funkcije mišića, a to je pokret. Ukoliko se rano počne sa tretmanima (prije 20. godine) dolazi do gubitka tonusa mišića, atrofije i do posljedičnog gubitka elastičnosti kože. Zbog toga, te osobe kad dođu u tridesete godine izgledaju mnogo starije u odnosu na svoju životnu dob“, navodi dr Cvetković.
Najveći broj ljekara je pristalica da se sa botoksom krene tek u kasnim 30-im godinama sa ciljem prevencije pojave novih i ublažavanja postojećih.
Takođe, mora se biti i oprezan i takve procedure moraju da izvedu kvalifikovani i stručni doktori i niko drugi.
„Takve procedure mogu da obavljaju samo ljekari specijalisti dermatovenerologije i specijalisti plastične hirurgije, ali i doktori medicine i stomatologije koji su prošli kurseve i seminare. Svakako prednost treba dati onima sa formalnim obrazovanjem u visokim obrazovnim institucijama jer jedino ljekar koji je putem edukacije prošao kroz sve moguće komplikacije – može na vrijeme da prepozna neko neželjeno dejstvo“, objašnjava Cvetkovićeva.
Ključ je izgradnja samopouzdanja kod djeteta. Glavni u tome moraju biti roditelji, ali i društvo u cjelini, od škole do medija.
„Veoma je važno razgovarati o ovim temama i davati prave informacije. Vrlo često posežemo za tretmanima, a da u stvari i ne znamo pravu informaciju. Ne znamo šta ćemo dobiti sa time, ne znamo posljedice. Djeci treba jasnim i razumljivim jezikom objasniti šta ovakvi zahvati mogu da donesu i koliko je važno da sami njeguju sebe“, zaključuje Gordana Plemić iz Udruženja „Roditelj“. (RTS)
