Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave praznik Cvijeti, uspomenu na svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim. Cvijeti uvijek padaju u nedelju, dan nakon Lazareve subote.
Praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV vijeka, kao uspomena na poslednju nedelju života sina Božijeg. Velikim praznikom Cvijeti završava se šesta nedjelja Velikog posta.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ovaj dan Isus Hristos ušao je, na magaretu, u Jerusalim. Na ulazu u Svetu zemlju narod ga je dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao “Osana [slava] sinu Davidovu”.
Cvijeti su jedan od najradosnijih praznika u pravoslavlju. Po narodnom običajnom kalendaru, današnji dan počinje umivanjem vodom u kojoj su juče, na Vrbicu, potopljeni cvjetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi.
Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvijećem.
Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cijeli dan šeta okićen cvijećem. Momci su pravili bukete i nosili ih djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje. Stavlja se i vrbova grančica za brz napredak, ponegdje dren za zdravlje, a djevojke stavljaju i ljubičice.
Cvijeti su za Srbe i istorijski praznik. Na Cvjetnu nedjelju 1815. vojvoda Miloš Obrenović podigao je u Takovu Drugi srpski ustanak, protiv turske vlasti.
Veoma mali broj porodica danas slavi ovu krsnu slavu. Ponegdje se Cvijeti slave kao zavjetina.
Danas je, drugi put od početka Velikog posta, dozvoljeno jesti ribu. Vjernici sutra ulaze u posljednju sedmicu Vaskršnjeg posta, nedjelju stradanja, smrti i vaskrsenja sina Božijeg. (RTS)
