Velike oči, pune usne, savršen ten… Danas filteri za uljepšavanje svaki vaš selfi jednim klikom pretvaraju u fotografiju foto-modela. Psiholozi međutim upozoravaju na negativne posljedice tog trenda.
Najnormalnija stvar na svijetu je to da naš izgled nije savršen: bubuljice, proširene pore, nečista koža… Uprkos tome, na društvenim mrežama se te nepravilnosti sve češće retuširaju. Ponekad nam se čini da su u tom digitalnom svijetu samo ljudi sa uvijek savršenom frizurom, savršenom kožom i sniježno-bijelim zubima.
Vještačka inteligencija za vještačku ljepotu
Programi sa takozvanim filterima za uljepšavanje (beauty-filter) doživljava pravi procvat, a oni su proteklih godina sve više usavršavani. Danas je moguće sve: od manjih korekcija – glatka koža, zamaskirane bubuljice ili gušće obrve – pa sve do potpune promjene lica.
Aplikacija Face Tune izraelske firme “Lightricks” do sada je skinuta već više od 200 miliona puta, a aplikacije YouCam Makeup iz Tajvana i BeautyPlus iz Singapura više od po sto miliona puta. Do prije nekoliko godina mogle su se poboljšavati samo fotografije, a danas se lica ljudi mogu mijenjati i na video-snimcima, i to toliko dobro da promjene uopšte ne mogu da se otkriju.
Od marta ove godine veliku pažnju privlače dva nova filtera na Tik-toku. Uz pomoć vještačke inteligencije, filter Teenage-Look čini ljude mlađima, a filter Bold Glamour pretvara lice u idealnu sliku, s punim usnama, sjajnim očima, manjim nosom i besprekornom kožom. Te promjene su u ranijim verzijama još mogle da se prepoznaju, ali kod novih filtera to više nije moguće.
Svi ti filteri stvaraju uvijek isti ideal ljepote: crna koža se uglavnom blago izbjeljuje, bijela koža dobija ružičast ten, markantni nosevi se smanjuju.
„Tu estetsku privlačnost bi svakako trebalo smatrati problematičnom, jer su u filterima sažeti mnogi stereotipi“, kaže Katja Gunkel, docentkinja za umjetničku pedagogiju na Geteovom univerzitetu u Frankfurtu. Ona dakle ističe da tehnike jesu nove, ali da su klišei koji se time opslužuju – zastarjeli.
„Postoje brojni veoma problematični filteri, koji su svakome dostupni i, naravno, veoma je veliki konformistički pritisak koji ide uz sve to.“
Depresija i pogrešna slika o sebi
To ima znatne posljedice za psihu korisnika. Kako je pokazala jedna studija, dvije trećine mladih ljudi osjeća pritisak zbog ideala ljepote koji vladaju na društvenim mrežama. Jedno ispitivanje u Britaniji pokazalo je da trećina svih djevojčica i djevojaka između 11 i 21 godine ne bi nikada objavila svoju fotografiju koja nije obrađena.
„To je igra s vatrom“, kaže njemačka jutjuberka Silvi Karlsen, koja se u svojim videima bori protiv upotrebe filtera za uljepšavanje.
„Čim javno nastupimo s filterima, dobijemo pozitivne reakcije u obliku srca i lajkova. Osjećamo da smo prihvaćeni, lučimo dopamin.“
Ali, šta se događa ako poslije toga odemo među ljude bez filtera, s nesavršenom kožom ili sa podočnjacima?
„Nas društvene mreže treniraju da prema spolja predstavljamo svoje savršeno ja. To nas uništava“, kaže Karlson.
Bolest koja zbog toga nastaje ima čak i ime: „selfi dismorfija“. Što su učestaliji selfiji s filterima, to je više ugrožena samosvijest kod mnogih ljudi. Osjećaj nedoraslosti zahtjevima tih ideala ljepote može čak da bude i uzrok depresije, piše u jednom članku u stručnom časopisu JAMA Flacial Plastic Surgery.
Da li država to može da reguliše?
Mnoge države pokušavaju da se bore protiv tog fenomena. U Norveškoj i Izraelu već postoji obaveza da fotografije koje se koriste kao reklame na društvenim mrežama, a u kojima su korišćeni filteri, budu obilježene. Nacrt zakona u Francuskoj sadrži slične odredbe za fotografije i video-snimke. Njime se za kršenje tih pravila za influensere propisuju novčane kazne do 300.000 eura ili šest mjeseci zatvora. I u Velikoj Britaniji se već diskutuje o takvim propisima.
U Njemačkoj do sada takvog zakona nema. Prošle godine je jutjuberka Silvi Karlson pokrenula potpisivanje peticije za njegovo donošenje. I Konferencija pokrajinskih ministarki za ravnopravnost i prava žena prošle godine je zahtijevala uvođenje obaveze označavanja obrađenih fotografija u reklamnim porukama i na društvenim mrežama. Ipak, takav zakon na saveznom nivou za sada nije u pripremi.
Katja Gunkel jeste za regulisanje, ali ukazuje da je tu riječ samo o komercijalnom području.
„To se ne može primijeniti na privatne selfije, jer kako bi to funkcionisalo? Ko bi to još mogao da kontroliše? Ja bih to tada nazvala cenzurom.“
Ona smatra da bi prije svega o toj temi pravovremeno trebalo razgovarati s djecom i mladima, i tako jačati njihovu medijsku kompetenciju.
„Mi živimo u kapitalizmu i zato izuzetno dobro funkcioniše kada se ljudima nameće osjećaj da stalno moraju da optimizuju sami sebe i to tako što će konzumirati određene proizvode ili usluge kao što su medicinski zahvati“, kaže Gunkel.
„Čitava ta mašinerija živi od osjećanja nedostatka – i to neće prestati. Prema tome, postoji samo jedan zadatak: da korisnici steknu određenu otpornost i suverenost u ophođenju s tim fotografijama i snimcima.“ (DW)
