Ako već nešto može biti dobro kod trovanja, to je da organizam vrlo jasno daje do znanja da je otrovan, a prva je reakcija jednaka kod svih vrsta otrova – uvijek počinje problemima u probavnom traktu.
Pažljivo oko u našim će krajevima raspoznati više od pet hiljada biljaka, a njih više od 1200 je jestivo, ljekovito, medonosno ili začinsko.
Ali jeste li znali da među tim biljkama raste više od 500 otrovnih, od kojih ćete mnoge sresti i u svakodnevnoj šetnji nedaleko od kuće i uz najposjećenija izletišta i planinarske rute?
Učili su nas nekad da se u šumi ne jedu bobice, što je svakako dobar savjet. Osim živom bojom, neke će vas biljke na svoju otrovnost upozoriti i gorkim ili odbojnim ukusom, ali baš one najotrovnije, kao što su velebilje, kozlac i bljušt – neće.
Upoznajte i prepoznajte otrovne biljke
Otrovni mogu biti djelovi biljaka ili čitave biljke, a uticaj na ljudski organizam zavisit će o unesenoj količini i kilaži konzumenta, ali i o stanju zrelosti biljke i stanju u kojemu je biljka unesena.
Ponekad se, naime, kuvanjem ili sušenjem smanjuje negativni učinak alkaloida, saponozida, antrakinona i drugih štetnih sastojaka. Naravno, o doziranju zavisi djeluje li neki pripravak ljekovito ili kobno.
Ako već nešto može biti dobro kod trovanja, to je da organizam vrlo jasno daje do znanja da je otrovan, a prva je reakcija jednaka kod svih vrsta otrova – uvijek počinje s problemima u probavnom traktu, odnosno mučninom, povraćanjem i proljevom.
Tek će se u sljedećoj fazi razviti simptomi specifični za trovanje određenom biljkom. Najčešće će to biti glavobolja, povišena temperatura, halucinacije, crvenilo lica, zujanje u ušima, priviđenja, osjećaj žeđi, žarenje u ustima, pojačano lučenje sline i poremećaji vida, a u najgorim će slučajevima nastupiti smrt, piše Punkufer.hr.
Brzina djelovanja otrova razlikuje se od biljke do biljke. Najbrže se osjeti trovanje jedićem, već nakon pet do deset minuta, dok će se simptomi trovanja većinom drugih biljaka početi pokazivati za pola sata ili sat vremena. Mrazovcu će pak trebati nešto duže da počne “raditi”, oko dva i po sata.
Ako sumnjate da je neko pojeo otrovnu biljku, najbolje je odmah izazvati povraćanje, koje odrasli mogu olakšati s dvije čaše mlake zasoljene vode. Naravno, nećete nalijevati vodu u usta osobe bez svijesti i u svakom slučaju predat ćete otrovanog na daljnju medicinsku pomoć, gdje će mu se ispumpati želudac i napraviti dalje što već treba.
Sigurni smo da poznajete većinu biljaka s crne liste najotrovnijih biljaka, ali nije naodmet još se jednom podsjetiti. Popis, naravno, ovdje ne staje, prije bismo rekli da smo tek načeli ovo otrovno poglavlje domaće flore.
Ovo su neke od otrovnih biljaka koje često možete sresti u šetnji.
Bršljan (Hedera helix)
Bršljan je zimzelena biljka, koja se penje uz drveće, zidove i druge oslonce, pa ju je lako prepoznati. Vrlo je rasprostranjena, a svi djelovi bršljana gorkog su ukusa i otrovni.
Bljušt (Tamus communis)
Bljušt je biljka povijuša koja raste u šumama, poljima i na vlažnim mjestima. Često se penje uz bukve i drugo drveće ili grmlje. Mladi, tanki izdanci i stabljike su jestivi, ali plodovi su otrovni. Oni su okrugli, crveni, veličine oko jednog centimetra i dozrijevaju od maja do oktobra.
Bunika (Hyoscyamus niger)
Bunika raste uz naselja. Biljka je dlakava, plod je žućkastosmeđ i poznaje se po nazubljenoj čahuri s poklopcem koja je puna sjemenja. Svi su djelovi bunike otrovni i mogu izazvati halucinacije i smrt.
Crvena bazga (Sambucus racemosa)
Crvena bazga listopadni je grm s crvenim plodovima koji su oblikom nalik na plodove crne bazge. Plodovi sadrže sjemenke koje su otrovne.
Divlji peršun, mala kukuta (Aethusa cynapium L.)
Divlji peršun jednogodišnja je biljka koja može narasti do 150 centimetara, ima peraste listove i sitne bijele cvjetove skupljene u štitasti cvat. Raste u vrtovima i na livadama, a cvjeta od juna do oktobra. Lako ga je zamijeniti peršunom, kimom i koprom, a trovanje izaziva gušenje i smrt.
Đurđica (Convallaria majalis)
Đurđica raste u listopadnim i miješanim šumama, u šikarama i na krčevinama. Narančasti kuglasti plodovi đurđica sazrijevaju u septembru i rijetko se susrijeću. Oni su najotrovniji, ali svi su djelovi đurđice otrovni i mogu uzrokovati poremećaje u radu srca.
Imela (Viscum album)
Imela je zimzeleni visoki grm koji raste u krošnjama raznog drveća. Njezine su otrovne bobe kuglaste, velike od šest do devet milimetara u promjeru, bijele ili žućkastobijele boje, a dozrijevaju između novembra i januara. Otrovni sastojak nadražuje sluznice, ali se ne resorbira u probavnom traktu.
Modri jedić (Aconitum napellus)
Modri jedić ili ljutić višegodišnja je zeljasta biljka, visoka do metar i po, s perastim listovima i lijepim ljubičastim cvjetovima. Cijela biljka vrlo je otrovna.
Kalina (Ligustrum vulgare L.)
Kalina je listopadni grm koji raste u manjim grupama u šumama i šikarama, uz putove, u vrtovima i parkovima. Visoka je do pet metara, u proljeće prepoznatljiva po sitnim bijelim cvjetićima, a bobe dozrijevaju krajem ljeta. Tamnoplave su boje, gotovo crne, gorkog ukusa i vrlo otrovne.
Kozlac (Arum maculatum L.)
Kozlac je vrlo otrovan, iako se gomolj može jesti, ali isključivo kuvan. Bobice se ne jedu nikada. Nekada su se ovom biljkom hranile svinje, a iako se kuvanjem ubija otrov, pritom se razvija i nesnosan smrad.
Mrazovac (Colchicum autumnale L.)
Mrazovac raste na vlažnim travnjacima i cvijet mu je sličan šafranu, ali izbija ujesen. U proljeće se javljaju listovi, koje je lako zamijeniti s medvjeđim lukom. Otrovna je cijela biljka, osobito sjeme i lukovica, i njezina konzumacija može imati smrtne posljedice.
Obični likovac (Daphne mezereum L.)
Obični likovac raste u svijetlim šumama i šikarama te na rubovima šuma, a osim na popisu najotrovnijih, jer smrt nastupa već od manje količine plodova, nalazi se i na popisu ugroženih biljaka hrvatske flore. Cvjeta od januara do juna, kada ga je i najlakše prepoznati zbog ružičastih cvjetova ugodnog mirisa koji u skupinama po tri tvore izdužene cvatove na vrhu grane.
Oleander (Nerium oleander L.)
Oleander raste samoniklo, u obliku grma, a rado se i sadi u vrtovima i parkovima. Listovi su tamnozeleni, do 15 centimetara dugi i ušiljeni, cvjetovi su veliki i ugodna mirisa, crvene, ružičaste, žute ili bijele boje. Cvjeta od juna do septembra. Otrovnim glikozidima bogati su posebno listovi, kora i sjemenke, a i relativno mala količina uzrokuje zastoj srca.
Otrovna trubeljika (Cicuta virosa L.)
Otrovna trubeljika raste uz potoke i jezera te na vlažnim i močvarnim područjima. Otrovna je čitava biljka, a nakon povraćanja i grčeva nastupa smrt gušenjem. Lako ju je zamijeniti pastrnkom i peršinom. Stabljika je gola, šuplja i uzdužno izbrazdana, listovi otrovne trubeljike dvostruko su ili trostruko perasto izrezani, cvjetovi su bijeli i udruženi u štitasti cvat. Cvjeta od srpnja do rujna, Punkufer.hr.
Petrov krst (Paris quadrifolia L.)
Petrov krst zeljasta je trajnica koju je lako prepoznati po biljci koja u gornjem dijelu nosi obično po četiri uska, šiljasta listića koja okružuju sivkastoplavu bobicu promjera deset do 15 milimetara. Dozrijevaju u julu ili avgustu, neugodna su i slatkasta ukusa, a već dvije bobice mogu uzrokovati ozbiljno trovanje.
Velebilje (Atropa belladonna)
Velebilje je vrlo rasprostranjena biljka koja voli ozbiljnije nadmorske visine. Prepoznaje se po obliku i rasporedu listova – u svakom pršljenu grane nalaze se po dva (jedan mali, drugi veliki) lista jajolikog oblika. Cveta tokom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe i krupne bobe, ukusne, ali vrlo otrovne. U malim količinama iz nje dobiven atropin koristi se za širenje zjenica (danas u oftalmologiji, nekad u kućnoj estetici), a u većim količinama uzrokuje smrt.
Velika kukuta (Conium maculatum L.)
Velika kukuta može narasti do dva i po metra. Listovi su joj perasti i veliki, a peteljka s donje strane ima crvene pjege. Cvjetovi su bijeli i sitni te prave štitasti cvat. Kukuta cvjeta od juna do septembra, a raste uz putove, u blizini naselja i uz živice. Otrovna je čitava biljka. Njezinim se otrovom ubio i Sokrat.
Tisa (Taxus baccata)
Tisa je samonikla crnogorična vrsta koja raste u crnogoričnim i bukovim planinskim šumama, ali se sadi i u parkovima. Listovi i sjemenke sadrže taksin, koji je smrtonosan. Neotrovan je sjemeni ovoj, vanjski dio bobice koji rado kljucaju ptice.
