Iako mu je to u početku bio samo hobi, Nikola Matić iz Dračeva kod Čapljine prvi je pčelar u Hercegovini koji se počeo baviti proizvodnjom pčelinjeg otrova, a uvidjevši koliko je to unosan posao, i drugi su krenuli njegovim stopama.
No, s obzirom na to da ga u BiH niko ne otkupljuje, oni ga već neko vrijeme izvoze na evropsko tržište.
Matić je, prije svega, profesionalni bokser već 20 godina, a pčelarstvom se, kako priča za “Nezavisne”, bavi oko 15, dok se u proizvodnju pčelinjeg otrova upustio prije pet godina, uvidjevši da je on jedan od najskupljih i najkvalitetnijih pčelinjih proizvoda.
Inače, u velikim količinama pčelinji otrov je štetan za ljudsko zdravlje, ali je u malim lijek i jedan od najcjenjenijih proizvoda na tržištu.
Prema njegovim riječima, ni kod nas ni u Hrvatskoj se ne može prodati pčelinji otrov, tj. nijedna farmaceutska industrija kod nas ga ne otkupljuje.
“Tako da trenutno izvozimo u Njemačku i Francusku, a prije nekoliko godina se izvozilo i za Rusiju. Gram košta 20 eura, tj. toliko je nama plaćeno, ali se vjerovatno distribuira po višoj cijeni”, dodaje on.
Navodi da je prvi u porodici koji se počeo baviti pčelarstvom, i to uz kuma, ali da sada ima mnogo mlađih momaka koji su krenuli sa skupljanjem pčelinjeg otrova, a pogotovo od prošle godine, kada su našli tržište gdje će ga prodavati, pišu Nezavisne.
“Inače, glavni sastav pčelinjeg otrova je melitin, zbog čega ga i otkupljuju. Recimo, pčelinji otrov u svijetu ima 50 odsto melitina, a naš, u BiH i Hrvatskoj, ima čak 70 odsto. Zato smo jaki na tržištu, a trenutno je u našoj ekipi oko 200 ljudi te imamo dovoljne količine, ali i kvalitet. Zato je bitno da smo udruženi, jer ne možemo ni skupiti koliko se traži. Sam ne možeš ništa, jer, recimo, nekoj firmi treba od 20 do 30 kg otrova, a jedan čovjek na 100 košnica može skupiti tek 200 grama”, ističe on.
Ovaj pčelar pojašnjava da proces skupljanja pčelinjeg otrova nije komplikovan, ali da je potrebno ulagati u aparate.
“Najbitnije je da imaš adekvatne aparate, koje postaviš po pčelinjaku i oni odrade posao. Zatim se oni skinu, otrov se ostruže sa stakala, i to nije težak proces. Samo su aparati za skupljanje otrova skupi, ali naravno, potrebno je da imaš veći broj košnica, i samim tim, moraš više raditi sa pčelama. Trenutno imam oko 200 velikih društava, te nešto manje nukleusa, ali je zaista veliki broj košnica”, kazao je Matić, dodajući da aparat košta 1.300 evra, s tim da je na sto košnica potrebno najmanje tri aparata, što je, ističe, velika investicija.
Kako priča, sve zavisi od jačine pčela, te da, “koliko je društvo jako, toliko će ono dati pčelinjeg otrova”.
“Dosta toga zavisi i od pašnjaka, pa, recimo, ako imamo dosta meda u prirodi, pčela će biti jača i imaće veći prinos. Prošla godina je bila jako slaba što se tiče meda, pa smo imali manji prinos pčelinjeg otrova, ali se nadamo da će ove godine biti bolje. Lani sam radio na 130 društava, tako da je bilo malo manje prinosa, a da biste za godinu dana skupili kilogram pčelinjeg otrova, potrebno je 200 i više jakih pčelinjih društava, i to da ga skupljate od 1. aprila do 1. oktobra”, rekao je Matić.
Dodaje da je za 99 odsto pčelara ovo dodatna djelatnost, no, kako ističe, da bi radili sa pčelinjim otrovom, oni moraju svako četvrto jutro ustajati u četiri sata ujutru i skupljati pčelinji otrov.
“Recimo, jedan aparat zauzima 10 košnica, i na njima mora biti pola sata, nakon čega se prebacuju na sljedećih 10 košnica. Što imaš više aparata, tad više uradiš, ali samim tim, sve je skuplje”, zaključuje on.
