U Stokholmu se već 15 godina održava Stokholmska Noć kulture, gdje svi akteri kulture – i mali i veliki, i institucije i organizacije, ali i privatna pozorišta i grupe, muzičari, slikari i svi aktivni kulturni radnici – otvaraju svoja vrata za druženje s publikom.
Tako je i ove godine, 26. aprila od 18.00 do 24.00 časova, po deseti put učesnik Noći M.A.M.M.A. produkcija iz Stokholma, odgovorna za organizaciju Festivala novog filma s Balkana (Balkan New Film Festival – BaNeFF), zajedno sa Јustin pozorišnom produkcijom i u saradnji sa Savezom Srba Švedske.
Prvi put su se vrata Saveza Srba otvorila javnosti š- vedskoj i stokholmskoj publici — da slobodno uđu i vide čime se bavi Savez, koji postoji više od 50 godina, i kako ti lokali izgledaju u centru Stokholma.
Pošto BaNeFF (Festival novog filma s Balkana) postoji 14 godina, za Noć kulture 2025. u Savezu Srba predstavljeni su najljepši filmovi koji bi mogli da osvijetle postojanje Srba na Sjeveru Evrope.
Nakon filma Ratnica, prikazan je jedan mnogo teži i zahtjevniji film, autora Denisa Bojića, Svjedok. Direktorka BaNeFF festivala Јelena Mila nazvala je ovaj film epskim dokumentarnim zapisom jer film zaista traje 3 sata, dok mitski dio stradanja jednog naroda leži upravo u istini — faktorgrafiji prof. dr Zorana Stankovića.
Po njenim riječima, Svjedok nije običan dokumentarni film; on je rađen prema pravilima filmova koji se ozbiljno bave istrebljenjima naroda (holokaustom), jer govori o čovjeku koji je svoj život i naučni rad posvetio forenzici, istraživanju tragova zločina i arhiviranju nađenih tijela, koji su neoboriva faktografija prilikom naučnih istraživanja i tumačenja ratnih zločina — obima, uzroka i načina, pa i posljedica.
U svom osvrtu na film Јelena Mila navodi da, dok su se svjetski mediji okomili na ad hok osuđivanje Srba prethodnih decenija, prateći agendu velesila koje su sprovodile svoje političke ciljeve na Balkanu, ostavljajući pravo Srbima samo da konstatuju svoja zlodjela, procesuirajući vođe ozloglašenih bez prava žalbe ili opovrgavanja djelimičnih istina i neistina, Denis Bojić hrabro zalazi u tkivo koje posjeduje “Arhivsku groznicu”, poznato djelo filozofa Žaka Deride (Archive Fever).
U tom djelu Derida dokazuje da istina posjeduje neumoljivu silu, poput groznice, i da mora izaći na površinu, koliko god je arhivirali kao zaboravljenu, koju je prošlost progutala. Zapravo, ISTINA vaskrsava; nikada ne pripada prošlosti — istina je uvijek živa sadašnjost i kao takva neuništiva i nezaustavljivo izlazi na površinu.
Dodatno Mila navodi da poslije skoro 30 i više godina, izlazi na površinu djelo Denisa Bojića koje je ponajmanje lagodan dokumentarni film za neko filmsko uživanje. Naprotiv, film nudi brutalne činjenice: mučenja, nestanke, nalaženja najbližih sa razbijenim lobanjama, odsječenim genitalijama koje su završile u ustima ubijenih, uz beskrajnu tugu i čekanje najmilijih da mogu tijela svojih u Bogu usnulih najdražih da spuste u zemlju.
Scene su toliko potresne da u njima dijaloga nema; ima samo unutrašnjih vapaja i naricanja, prije svega majki, da nađu i sahrane svoje, ako ih ikada nađu.
Upravo u tim godinama s kraja prošlog vijeka, potpunog meteža na Balkanu – ekonomskog, političkog, socijalnog i pravnog – jednostavno je sve urađeno da te istine ostanu sklonjene i nepoznate, iako takve bez svjedoka.
Film Svjedok preko prof. dr Zorana Stankovića, a prije svega spretnog reditelja, uspijeva da postane ne samo zapis s obrazovnim karakterom – kako i zašto se stradalo, što je nepoznanica i za same Srbe jer sveobuhvatan prikaz tog stradanja još nije urađen — već i naučno vrijedna arhivska građa preko konkretnih ljudi, mjesta, vremena, načina, ustanovljenih istorijskih slijedova i podataka o tom stradanju.
Dakle, epski zapis koji je manje vodio računa o animaciji publike, a više o jasnom vođenju gledaoca kroz podzemne hodnike neznanja o ovim zločinima.
Publika, brojna ipak za ponoćne projekcije, ostala je spremna da se suoči s realnošću koja, iako iza nas, istorijski može da vreba apsolutno svačiju budućnost na zemlji. Neki narodi su tome bili izloženiji, i to jasno Denis daje gledaocu do znanja, povezujući događaje od prije tri decenije sa istorijom Srba, spajajući ih sa sadašnjošću kroz intervjue savremenika kojima se istorija nedokučivo ponavlja. To je zapravo kob koja stvara najveću nelagodnost prilikom gledanja i prenosi se na gledaoce, ma koje nacionalnosti ili podneblja bili.
Poslije filma predstavio se publici i sam reditelj Denis Bojić u onlajn razgovoru. Iako kasno pred ponoć, publika je živo razgovarala sa autorom, dok su mladi ljudi u publici, bez pitanja, samo konstatovali: kako je moguće da niko ništa ne zna o ovome — ni sami Srbi, a još manje Šveđani — i kako je moguće da je politička i pravna javnost planete odbacivala ili prenebregavala rad i faktografiju, podatke koje je prof.
Stanković iznosio, ne u odbranu Srba, već u odbranu istine o događajima i mučnim stradanjima, pred Haškim tribunalom?
Istorijsko-dokumentarni film “Svjedok” realizovan je u koprodukciji Radio-televizije Republike Srpske i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Na filmu “Svjedok” radili su: scenario i režija Denis Bojić, direktor fotografije Dejan Račić, montažer Ognjen Bogdanović, glavni snimatelj Ljubomir Tešinić, snimatelj Saša Vrućinić, snimatelji zadnje scene Aleksandar Zorić, Siniša Stojić, asistent snimanja Milorad Rajlić, dron operateri Ljubomir Tešinić, Dejan Račić, Branislav Plavšić, Goran Lazić, Danilo Cimbaljević, Dragan Glišović, Srboljub Stojanović, snimatelji tona Željko Kalamanda, Srđan Radaković, Aleksandar Vlajić, Duško Јovanović, dizajner tona Vladimir Vladetić, grafički dizajn Boris Bilić, Ognjen Bogdanović, vozači Miro Marković, Saša Popović, kompozitor David Mastikosa, promocija Margareta Zlatunić, linijski producent filma Filip Mlađenović. (RTRS)
