Nakon što je podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika SDS, Milan Miličević, na društvenim mrežema napisao je otvoreno pismo svim članovima i spimptizerima SDS.
Pismo prenoslimo u cjelosti:
Poštovani prijatelji, iskreni članovi i simpatizeri Srpske demokratske stranke, obraćam vam se otvoreno i bez gorčine, ali s tugom i razočarenjem koje osjećam, odgovornošću koju nosim kao čovjek koji je na čelu Srpske demokratske stranke u jednom od najtežih trenutaka po Republiku Srpsku i po našu organizaciju.
Uloga predsjednika Srpske demokratske stranke je da okuplja ljude pod okriljem stranke, ne samo članove nego i sve patriotske snage u Republici Srpskoj. Tu ulogu sam ozbiljno i iskreno prihvatio i davao maksimum strpljenja, svoje snage, volje, vremena, znanja i iskustva. Jasno je već svima i vidljivo da je autokratskom režimu u Republici Srpskoj došao kraj.
Vidim u Srpskoj demokratskoj stranci mnogo funkcionera koji u tome vide šansu da se što bolje pozicioniraju. Smatram da je ambicija uvijek dobar pokretač, osim ako je nerealna i prevazilazi sopstvene sposobnosti nedovršenih ličnosti, a takvih oko sebe vidim nekoliko. Ali ambicija kojom ugrožavaš svoju stranku i svoje stranačke kolege je bolesna ambicija, a ja ne funkcionišem na tim principima i tako sam nastojao voditi Srpsku demokratsku stranku.
Inicijativa o mojoj smjeni kao predsjednika Srpske demokratske stranke, koju su potpisali i za koju su lobirali neki “stranački prvaci“, jasno mi govori da postoji organizovana ekipa ljudi u vrhu SDS-a ali i nekih drugih struktura izvan stranke, koja ide direktno u podjelu stranke i njeno slabljenje.
I nije slučajno da se to dešava upravo sada, kad se događaju tektonski poremećaji na političkoj sceni u BiH i Republici Srpskoj. Postoje oni kojima to odgovara, a posebno odgovara ovom režimu i onima koji su na njega oslonjeni, a lažno se predstavljaju patriotama. Već dugo to vidim oko sebe i unutar Srpske demokratske stranke i nastojao sam to zaustaviti, ali nažalost, neuspješno.
Ova podjela unutar Srpske demokratske stranke je fingirana, vještačka i smišljena, i ona u članstvu ne postoji. Ona postoji među djelom stranačkih funkcionera.
Iz ovih podjela i klanova Srpska demokratska stranka je već oslabljena, a moja želja i namjera da okupljam, a ne dijelim, čini mi se da nema šansu da bude ostvarena.
Nemam namjeru preglasavati se o tome da li imam ja ili neko drugi podršku većine. I pobjednik i poraženi su jednako gubitnici jer su podijelili Srpsku demokratsku stranku.
Kao ozbiljan čovjek koji je više od 30 godina u Srpskoj demokratskoj stranci ne želim da se moje ime veže za cijepanje stranke bilo da sam pobjednik ili gubitnik.
Izdržao sam i izdržaću sve napade režima na mene i na članove moje porodice. Pobijedio sam ih sa iskrenim i odanim članovima Srpske demokratske stranke mnogo puta. Nikad mi nije bilo teško kad su ti napadi dolazili od režima.
Preživio sam i napade iznutra – iz SDS-a, od nedostojnih ljudi u ne tako davna vremena.
Svjesno nisam reagovao na medijske istupe i uvrede na račun moje porodice koji su bili brutalno bezobrazni. Kako shvatiti da jedan od istaknutih stranačkih funkcionera Srpske demokratske stranke stavlja u istu ravan moju porodicu i porodicu Dodik?
Namjera mi je bila i pokušao sam vratiti dijalog u okvire stranke, a ne baviti se medijskim prepucavanjima. Nisam u tome imao sagovornike, ili sam imao neiskrene sagovornike. Meni, a ni Republici Srpskoj, ne treba prepolovljena i podijeljena stranka, ali očigledno je da nekima ipak treba.
Od momenta kad sam postao predsjednik Srpske demokratske stranke, moj otvoren poziv da budu članovi predsjedništva stranke i doprinesu njenom radu imao je i jedan broj istaknutih članova, koji to nisu željeli – neki radi sujete, a neki su zbog drugih razloga odlučili da djeluju sa strane.
Nažalost, neutemeljena ambicija i sujeta pojedinaca prevladale su razum, jedinstvo i odgovornost. Umjesto borbe za članstvo, za narod i za Republiku Srpsku, svjedočimo pokušaju da se Srpska demokratska stranka iskoristi kao sredstvo za nečije obračune, kao odskočna daska za funkcije koje su, izgleda, postale važnije od ideala, od programa, od ciljeva koje smo zajedno gradili.
Nastojao sam predstavljati Srpsku demokratsku stranku dostojno na svakom mjestu i u svakom trenutku, poštujući svoje saradnike i partnere, uvažavajući sve dobre ideje, na civilizovan i kulturan način, kako jedino i znam. Ne postoji cijena ili pozicija u kojoj bih ja bio nečiji poslušnik ili marioneta.
Ne pristajem na kompromise sa onima koji ne znaju šta znači dostojanstvenost, odgovornost i čast. Posebno ne pristajem na mediokritetstvo, a moj lični, profesionalni i politički integritet nema cijenu.
U trenutku kada smo krenuli u ozbiljan otpor režimu, kada smo aktivnosti podigli na jedan viši nivo, upravo sada, dok teku mnogi važni procesi – kao po nalogu – dešava se sinhronizovana unutrašnja opstrukcija. To nije slučajnost. To je svjesna podjela i slabljenje stranke i članstva, to je potcjenjivanje pred drugima manjim od nas, i to nije u interesu Srpske demokratske stranke. To je u interesu pojedinaca, njihovih mentora i nekih drugih političkih centara moći. Možda nisam bio lider kakvog ste sanjali, ali bio sam, prije svega, čovjek koji voli ovu stranku, ljude u njoj, koji se bori pošteno, i koji nikada nije bio dio problema.
Neću biti ni ubuduće.
Podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika, a zbog mira u kući koja se zove Srpska demokratska stranka.
Ne zbog političkog poraza, ne zbog umora, ne zbog pritisaka režima, već zbog onih koje sam do juče smatrao prijateljima i istomišljenicima. Zbog onih koji su meni, a neki i stranci, okrenuli leđa pod uticajem sumnjivih motiva i tuđih interesa, koji dolaze izvan Srpske demokratske stranke. Nadam se da moja ostavka donosi kraj podjela.
Svim poštenim, iskrenim, tihim članovima Srpske demokratske stranke, onima koji nose ovu stranku na svojim leđima, u svakom selu, u svakom mjestu želim sreću, mudrost i posebno želim da dobro otvore oči. Stranku ne čine funkcije. Stranku čine ideali, i ljudi koji ih nose.
Povlačim se i iz svih stranačkih organa i biću dio moje gradske organizacije Srpske demokratske stranke Teslić na koju sam ponosan, jedne od najjačih organizacija stranke, i bićemo još jači jer nas vodi emocija, a ne interesi i funkcije.
Svim iskrenim i vrijednim članovima Srpske demokratske stranke, najbližim saradnicima koji su pokazali ljudskost i karakter, zahvaljujem na podršci.
Za njih i radi njih – vrijedilo se žrtvovati za Srpsku demokratsku stranku i Republiku Srpsku.
Oni drugi nisu vrijedni moje pažnje, ni mog vremena, a posebno, moje porodice – napisao je Miličević, koje je danas podnio ostavku na funkciji predsjednika najveće opozicione partije u Republici Srpskoj.
