Kako objašnjava profesorka neuronauke Liz Eliot, roditelji imaju ogromnu moć u oblikovanju djetetove vjere u sopstvene sposobnosti.
Djeca od rođenja pokazuju radoznalost i brzo uče iz okoline, ali odrasli ih često, svjesno ili nesvjesno, usmjeravaju prema unaprijed zadatim ulogama.
Za YourTango profesorka Liz Eliot izdvojila je i nekoliko stvari koje roditelji sa izvanrednim vaspitnim vještinama uče djecu da bi se osjećala pametno i sigurno u sebe i svoje sposobnosti, a možete i vi početi da ih primjenjujete.
Ne vjerujte stereotipima
Uobičajen je mit da dječaci imaju slabije verbalne vještine od djevojčica. Međutim, psihološkinja Dženet Hajd analizirala je 165 studija i otkrila da je razlika toliko mala da nema stvarnog značaja. Problem često nastaje jer dječaci, smatrajući čitanje “nečim što nije za njih”, manje vježbaju, a time i postižu slabije rezultate.
Roditelji mogu da razbiju taj začarani krug tako da sinove podstiču na čitanje zahtjevnije literature, razgovore i izražavanje emocija kroz jezik – i to od najranijeg uzrasta.
Zaštitite djecu od tuđe nesigurnosti
Studije pokazuju da učitelji koji imaju strah od matematike mogu nesvjesno da prenesu taj strah na učenike, naročito na djevojčice. Jedno istraživanje pokazalo je da su učenice koje su imale učiteljicu s visokim nivoom matematičke anksioznosti postizale lošije rezultate i češće vjerovale stereotipu “djevojčice su dobre u čitanju, a dječaci u matematici”.
Roditelji tu mogu da budu zaštita i ličnim stavovima i podrškom spriječe da dijete usvoji negativna uvjerenja.
Govorite jednako bogatim jezikom sinovima i ćerkama
Istraživanja pokazuju da majke u igri češće postavljaju pitanja i vode razgovore s ćerkama, dok sinovima češće daju kratka uputstva poput “Dođi ovamo”. Takva praksa može ograničiti razvoj jezika kod dječaka.
Roditelji bi trebalo svjesno da koriste bogat, opisan i emotivan jezik s djecom oba pola. Time podstiču njihovu sposobnost govora, čitanja i pisanja, što dugoročno utiče na akademski uspjeh.
Podstaknite interese od najranijeg uzrasta
Poruke poput “djevojčice mogu biti dobre u matematici i nauci” treba slati već u vrtiću, a ne tek u osnovnoj školi. Igračke koje razvijaju prostorne vještine – poput kocki, slagalica ili konstrukcijskih setova – jednako su korisne djevojčicama i dječacima.
Važno je razbiti sliku da su “tehničke” igračke namijenjene samo dječacima, jer takva ograničenja često dolaze iz navika odraslih, a ne iz stvarnih sklonosti djece.
Ne potcjenjujte sposobnosti
Kako je objasnila profesorka neuronauke, neka istraživanja pokazuju da roditelji, naročito majke, često potcjenjuju fizičke sposobnosti svojih ćerki. U jednom eksperimentu majke su procijenile da će njihove ćerke birati sigurnije puteve prilikom penjanja niz spuštenu rampu, iako su djevojčice bile jednako, pa čak i više sklone izazovima od dječaka.
Dozvoljavanje djeci, a naročito djevojčicama, da isprobaju “rizične” aktivnosti u sigurnim uslovima jača njihovo samopouzdanje i osjećaj kompetencije.
Razvijajte empatiju kod dječaka
Prema psihologu Vilijamu Polaku dječaci su jednako sposobni za brigu i saosjećanje kao i djevojčice, ali često ih društvo uči da skrivaju emocije. Određena istraživanja pokazuju da dječaci u ranom dobu pokazuju isti nivo brige prema mlađoj braći i sestrama kao i djevojčice, ali s godinama tu brigu preusmjeravaju na kućne ljubimce, jer je briga o djeci percipirana kao “ženska” uloga.
Roditelji mogu da zadrže empatiju kod sinova tako da pohvaljuju njihovo brižno ponašanje i podstiču ih da ga zadrže, umjesto da ga zamijene “maskom muškosti”.
