Prvi izlazak iz porodične sredine i odvajanje djeteta od roditelja na duže vrijeme može da izazove burnu reakciju kod djece.
Uskoro, mališani koji su upisani u vrtić započeće novo životno poglavlje. Kao i svaka veća promjena u životu, i ova zna da bude zahtjevna i za djecu i za roditelje.
Kupovina patofnica i rančeva ovih dana pomaže roditeljima i djeci da smanje tremu i nervozu pred polazak u obdanište.
Ova priprema je uglavnom zabavna i brzo prođe, dok ona teža – psihička, zna da potraje. Savet psihologa je da roditelji na vreme razgovaraju sa detetom o vrtiću.
“Treba mu predstaviti da će tamo imati drugare, neke nove igračke i iskustvo, da prosto nekako ulazi u neko zrelije doba. Opet kažem, sve to treba prilagoditi djetetu i njegovom razmišljanju. Ako ima od tri do četiri godine, treba koristiti jasne rečenice, a kod starijeg uzrasta, naravno, produbiti komunikaciju”, navodi za RTS psiholog Jovana Stojković.
Prvi izlazak iz porodične sredine i odvajanje djeteta od roditelja na duže vrijeme može da izazove burnu reakciju kod djece.
“Roditelji se najviše plaše šta ako dijete plače ili šta ako neće. Moram da ih ohrabrim da su tada uradili pravi posao. To znači – do treće godine razvijaju se unutrašnji radni modeli, odnosno stiče se sigurna povezanost koja će se prenositi na izbor poslova, profesije, partnera i društva. Zato je dobro ako dijete plače – to znači da mu je roditelj sigurna baza i to ne treba posmatrati negativno”, navodi psiholog Jovana Stojković.
Međutim, olakšavajuća okolnost za roditelje, kažu i psiholozi i vaspitači, jeste to što djeca uglavnom zaborave na plač poslije nekoliko minuta u vrtiću, kada su sa drugarima.
