Pravilno primjenjena matematika može da zagarantuje bogatstvo”, rekao je Stefan.
Stefan Mandel, rumunski ekonomista, tokom 60-ih godina prošlog vijeka jedva je sastavljao kraj sa krajem, sve dok nije našao neobično rješenje za svoje probleme.
U to vrijeme, Rumunija je bila pod komunističkom vlašću i zemlja je bila u dubokom siromaštvu. Mendelova mjesečna plata od 360 leja (10 američkih dolara) nije bila dovoljna za život i bilo mu je potrebno da brzo zaradi veliku količinu novca.
Iako bi se mnogi u njegovoj situaciji okrenuli nekim kriminalnim aktivnostima, Mendel se okrenuo matematici.
On je odlučio da će osvojiti veliki dobitak na lutriji. Ipak, za ono što je za većinu ljudi bio san koji se bazira na sreći, Mandel je imao druge planove, piše australijski NJuz.
On je bio dobar matematičar koji je u slobodno vrijeme proučavao Fibonačijeve teorije vjerovatnoće, a poslije par godina mukotrpnog izučavanja osmislio je “algoritam za biranje brojeva”, koji je počivao na metodi nazvanoj kombinatorna kondenzacija, prenosi The Hustle.co
On je tvrdio da tom metodom može da predvidi čak pet od šest brojeva koji će biti izvučeni.
Na taj način, broj potencijalnih kombinacija drastično se smanjio i u pitanju su bile hiljade mogućih kombinacija umjesto prethodnik milionskih mogućnosti.
On je sa grupom prijatelja kupio veliki broj listića, koristeći sve moguće kombinacije. Osvojio je najveću nagradu, vrijednu više od 16.000 evra.
Kada je pokrio troškove, ostalo mu je dovoljno da podmiti koga je trebalo i pobjegne iz rumunskog komunističkog sistema i preseli se u Australiju, gdje je sa suprugom i dvoje djece započeo novi život.
Pravi dobici su tek slijedili – lutriju je osvojio 14 puta, a da nije prekršio nijedan zakon.
– Ja sam matematičar za vikend, računovođa bez previše obrazovanja. Ali, pravilno primjenjena matematika može da zagarantuje bogatstvo – rekao je svojevremeno za jedan rumunski časopis.
Nakon selidbe u Australiju, Mandel je shvatio da je u nekim igrama na srecu cijena kupovanja listića svih mogućih kombinacija dosta manja od džekpota.
Na primjer, ako je izvlačenje brojeva bilo od jedan do četrdeset, postojalo bi 3.838.380 mogućih kombinacija brojeva. Ako je džekpot bio deset miliona dolara, a listići svaki po jedan dolar, Mandel bi još uvijek dobro zaradio.
Naravno, uvijek je postojalo nekoliko prepreka – prikupiti novac za listiće, a zatim kako ih fizički sve ispuniti. Tada je radio kao agent za prodaju osiguranja, a slobodno vrijeme koristio je kako bi uvjerio investitore da ulože zajedno i izgrade takozvani loto sindikat.
Pored toga, on je izumio i sistem automatizacije s računarima i štampačima, koristeći algoritam za ispunjavanje listića automatski, koristeći sve kombinacije brojeva.
Tokom 80-ih, sindikat je čekao da džekpot naraste, prije nego što su kupili hiljade listića.
NJegova grupa osvojila je 12 lutrija i stotine hiljada manjih nagrada širom Australije i Ujedinjenog Kraljevstva.
Međutim, nije sve bilo toliko blistavo. Profiti nisu bili dovoljno visoki, a Australijanci su na kraju i shvatili njihov plan, pa su promijenili pravila – zabranili su štampane listiće i kupovinu velikog broja.
Ipak, to nije spriječilo Mandela koji je u rukavu imao plan B. S profitima koje je već imao odlučio je da pronađe lutrije u Americi koje su imale džekpot najmanje tri puta veći od broja svih mogućih kombinacija.
Lutrija u Virdžiniji bila je idealna za njega – brojevi su išli od 1 do 44, što je značilo da je broj mogućih kombinacija bio milionima manji nego u drugim igrama.
Mandel je tada otvorio firmu, “Pacific Financial Resources”, a pod njom je razvio i Loto fond. Uspio je da ubijedi na hiljade investitora da ulože i prikupio milione dolara u procesu.
U februaru 1992. godine Virdžinija lutrija imala je džekpot od 27 miliona dolara. Mandel je u to vrijeme već imao 16 zaposlenih u skladištu u Melburnu, koji su tokom tri mjeseca odštampali sedam miliona listića i poštom ih poslali u SAD.
Sindikat je osvojio džekpot, uz još gotovo milion dolara sekundarnih nagrada.
I dok Mandelova metoda nije bila ilegalna, podigla je sumnju, pa se našao u četvorogodišnjoj legalnoj bici. Tokom tog vremena istraživale su ga brojne međunarodne agencije, među njima i CIA i FBI.
Na kraju je oslobođen bilo kakvih optužbi, međutim, dok je on osvojio milione, njegovi investitori dobili su tek 1400 dolara od 4000 dolara uloga – daleko od bogatstva koje im je obećano.
Mandel je 1995. godine otišao u bankrot, a u jednom trenu proveo je 20 mjeseci iza rešetaka u Izraelu zbog varanja investitora.
On danas živi u Vanuatuu, maloj ostrvskoj državi u južnom Tihom okeanu koja broji nešto više od 260.000 stanovnika. U međuvremenu, sve američke države su zabranile korišćenje njegove strategije.
