Moderan ekran osjetljiv na dodir u novom automobilu djeluje kao vrhunac luksuza, ali stručnjaci upozoravaju da bi vas mogao dovesti u ozbiljnu opasnost.
Korišćenje radija ili podešavanje grijanja je još rizičnije od korišćenja telefona za volanom.
Studije pokazuju da se vrijeme reakcije vozača pogoršava za preko 50 procenata dok se igraju sa interfejsom ekrana osjetljivog na dodir.
To ima još veći uticaj na vašu bezbjednost nego slanje poruka ili primanje poziva na mobilnom telefonu, što povećava vrijeme potrebno za reakciju za 35 i 46 odsto respektivno, piše Daily Mail.
Sada postoji sve veći poziv stručnjaka da se odbaci nepotrebna tehnologija i vrati tradicionalnoj kontrolnoj tabli sa fizičkim dugmadima.
Problem je u tome što interfejsi sa ekranom osjetljivim na dodir zahtijevaju od vozača da skreću pogled sa puta neprihvatljivo dugo da bi kontrolisali osnovne funkcije.
Iako bi to moglo biti u redu za funkcije poput kamera za vožnju unazad i navigacije, ovo postaje pravi problem kada treba da kliknete kroz meni da biste uključili brisače vjetrobranskog stakla.
Doktor Milad Hagani, stručnjak za bezbjednost sa Univerziteta u Melburnu, rekao je:
„Ovo je opasna kombinacija i recept za značajan nivo ometanja“.
Zahtjevi za bezbjednost automobila su se istorijski fokusirali na to da vozila budu bezbjednija u slučaju sudara, a ne na promociju bezbjedne vožnje.
Međutim, jednostavna ljudska greška i dalje igra značajnu ulogu u velikoj većini sudara, a ova ljudska greška je vjerovatnija ako je automobil okruženje koje ometa.
Sada postoji sve veća zabrinutost da bi veliki, složeni interfejsi sa ekranom osjetljivim na dodir mogli da odvlače pažnju vozačima sa puta.
Kada stručnjaci za bezbjednost u saobraćaju govore o odvlačenju pažnje, oni ga dijele u tri različite kategorije: vizuelno, manuelno ili kognitivno.
U suštini, vozač može da skloni pogled sa puta, ruke sa volana, misli sa zadatka vožnje ili neku kombinaciju ta tri.
Doktor Hagani kaže da su interfejsi sa ekranom osjetljivim na dodir posebno opasni jer imaju „sva tri elementa odvlačećeg stimulusa zajedno”.
Morate da gledate u ekran da biste pročitali meni, koristite ruke da biste dodirnuli prave opcije i razmišljate o tome kako da se krećete do pravog menija. Iz istog razloga se slanje poruka smatra tako opasnom distrakcijom za vozače.
Važno je napomenuti da interfejsi ekrana osjetljivog na dodir takođe zahtijevaju „trajanje pogleda” – količinu vremena skretanja pogleda sa puta – koja je „često daleko iznad bezbjednih i prihvatljivih nivoa”.
U studiji iz 2020. godine koju je sprovela nezavisna transportna kompanija TRL, vozači su prošli kroz simulirane autoputeve dok su obavljali uobičajene zadatke u automobilu.
Jedna grupa je to radila koristeći sistem ekrana osjetljivog na dodir, dok su drugi koristili opciju kontrolisanu zvukom.
Istraživači su otkrili da su vozači koji koriste ekrane osjetljive na dodir imali znatno povećano vrijeme reakcije u poređenju sa osnovnom grupom ili grupom koja je kontrolisana zvukom.
Pri brzinama na autoputu, ove razlike bi značile da su vozači prešli nekoliko dodatnih dužina automobila prije nego što su se zaustavili.
Zadržavanje vozača u traci i ukupne performanse vožnje su takođe opadale jer su vozači koristili ekrane osjetljive na dodir. U nekim slučajevima, ove razlike su bile podjednako značajne, ako ne i veće, od uticaja pisanja poruka tokom vožnje.
S druge strane, dugmad za ručno podešavanje znatno manje ometaju pažnju, jer su mnogo jednostavniji za rukovanje.
Doktor Hagani kaže:
„Oni zahtijevaju samo element ručne distrakcije, skidaju vam ruku sa volana, ali vam omogućavaju da pratite put i ne zahtijevaju dugo i kontinuirano trajanje pogleda.
Vozači mogu brzo naučiti mišićnu memoriju koja je potrebna za interakciju sa tim dugmadima i dugmadima, a zatim mogu da manipulišu njima i izvršavaju zadatke oslanjajući se isključivo na tu mišićnu memoriju i haptičku povratnu informaciju. Ekrani lišavaju vozača te korisne upotrebe mišićne memorije“.
U Australiji i na Novom Zelandu, program za procjenu bezbjednosti automobila ANCAP Safety najavio je da će od 2026. godine tražiti od proizvođača da „vrate kontrolnu dugmad u automobile“.
Dok doktor Hagani kaže da su ekrani i dalje korisni za funkcije koje ne treba podešavati tokom vožnje, kao što je navigacija, osnovne funkcije moraju imati fizička dugmad.
Kontrole za temperaturu, brisače vjetrobranskog stakla ili jačinu zvuka stereo uređaja koje se stalno podešavaju tokom vožnje moraju biti dostupne bez skidanja pogleda vozača sa puta.
„Vozači moraju da imaju mogućnost da im pristupe putem lako manipulisanih dugmadi ili dugmadi, čak i ako su uključeni i u funkcije ekrana osjetljivog na dodir – vozačima moraju biti ponuđene opcije“, kaže doktor Hagani.
