Dok je nekome to vrijeme za odmor i opuštanje, sve je više sadržaja koji slobodan dan pretvaraju u popis zadataka.
Sve više ljudi danas ne započinje dan kafom, već skrolanjem na društvenim mrežama tražeći motivirajuće videe pune produktivnosti. Dok je nekima to jedan od načina da se pokrenu za dan, nekima to može biti kontraproduktivno, tvrde stručnjaci.
Psihologinja Eva Elisa Schneider objašnjava da je toksična produktivnost rezultat kombinacije perfekcionizma, unutrašnjeg osjećaja nedovoljnosti i vanjskog pritiska, što dovodi do stalnog rada bez odmora i zanemarivanja zdravlja.
Iako takvi ljudi misle da će više postići, zapravo ulaze u stanje iscrpljenosti koje smanjuje fokus, kreativnost i kvalitet života, zbog čega naglašava da su pauze i odmor ključni za dugoročnu produktivnost i mentalno zdravlje, prenosi Vogue.
Dok bezgranično skrolamo, nismo ni primijetili da zapravo disciplina može preći u određivanje vrijednosti osobe, a kada vidimo da mi nismo imali jutarnju rutinu od 10 koraka, skincare-a, unaprijed pripremljenih obroka, treninga, journalinga, nameće se osjećaj nezadovoljstva vlastitim životom.
Kultura savršenih rutina
Sve češće viđamo videe od po jedan minut u kojem osoba slaže život korak po korak, uz hashtagove “morning routine”, “sunday reset”, “cleantok”. Naizgled bezazlene rutine, koje imaju za cilj motivisanje onih koji gledaju.
Međutim, u stvarnosti, riječ je o globalnom trendu u kojem “rutina” često postaje performans koji je pažljivo režiran kadar produktivnosti, svijetla i reda.
Dok je nekome to vrijeme za odmor i opuštanje, sve je više sadržaja koji slobodan dan pretvaraju u popis zadataka. Sve te rutine izgledaju lijepo, ali dugoročno nisu održive za prosječnu osobu.
Problem nije u rutinama, jer one mogu biti izuzetno korisne, naročito kada je riječ o zdravim navikama. Međutim, problem nastaje kada se produktivnosti počne predstavljati kao estetski savršen i univerzalan model koji bismo svi trebali pratiti.
Iluzija savršene produktivnosti
Nekada je dovoljno samo da se osvijestimo i shvatimo da ćemo na društvenim mrežama vidjeti samo najbolje djelove dana, ono što je lijepo, organizovano i kontrolisano. Ono što nećemo vidjeti su dani bez energije, bezvoljni, neuspjeli planovi i realne, “dosadne” rutine koje većina ljudi ima.
Kada se produktivnost režira, smišljeno planira, kadrira i snima, sve više počinje izgledati kao reklama za sreću, pokazujući gledateljima kako će ih nečija savršena rutina učiniti srećnima i zadovoljnima.
Dovoljno dobro je dovoljno
Umjesto što sebi postavimo pitanje “Jesam li uradio sve?”, možda je bolje da se zapitamo: “Jesam li uradio dovoljno za danas?”. Sitni koraci donose velike promjene. Važno je razviti zdrav odnos prema produktivnosti, odnosno, realno procijeniti koliko se može uraditi uz vrijeme za pauze.
“Redovne pauze su ključne, čak i kratke, poput istezanja, dubokog disanja ili gledanja u daljinu”, kaže psihologinja Schneider.
Tuđe rutine mogu nam poslužiti kao inspiracija i primjer, ali ne i kao standard koji bismo morali postići.
Produktivnost ne bi trebala biti mjerilo naše vrijednosti, jer je ponekad najproduktivnija stvar koju možemo uraditi – odmoriti. prenosi klix.ba
