Ljutnja je ogroman izvor energije. Ako se pravilno usmjeri, ona postaje pokretač ambicije, kreativnosti i hrabrosti.
Ispadi bijesa mališana, snažne emocije, tvrdoglavost i burne reakcije tokom odrastanja po pravilu zbunjuju, ponekad i ozbiljno zabrinu roditelje.
Mnogi se pitaju da li će njihovo, „ljuto dijete” proći zbog ovih svojih osobina teži put među vršnjacima i tokom školovanja i koliko će biti uspješni.
Ipak, savremena psihologija nudi drugačiju perspektivu: upravo ta djeca, uz pravilno usmjeravanje, često izrastaju u odlučne, istrajne i veoma uspješne odrasle ljude.
Mnogi uspješni ljudi opisuju danas sebe kao „tešku djecu”. Zajedničko im je to što su vremenom naučili da svoju snažnu energiju usmjere ka ciljevima.
„Ljutnja sama po sebi nije problem. Ona je signal, emocija koja ukazuje na frustraciju, nepravdu ili potrebu koja nije zadovoljena.
Decenijama znamo da, uslovno govoreći, loš početak u životu ima tendenciju da se prenese na decenije ljudskog razvoja. Ima dosta dokaza da nepovoljna iskustva u djetinjstvu stoje iza negativnih ishoda u odraslom dobu, poput mentalnih bolesti.
Ali ovakvi primjeri nisu univerzalna pravila. Nova istraživanja mijenjaju pogled na stare ideje o tome koja djeca samo preživljavaju, a koja napreduju”, objasnio je u autorskom tekstu za list „Psihologija danas” dr Majkl Ungar, porodični terapeut i istraživač na Univerzitetu Dalhuzi.
Starija istraživanja sugerisala su da negativne emocije poput bijesa stvaraju niz kognitivnih problema.
Nove studije otkrivaju da negativne emocije mogu biti zaštitni faktor i pomoć djeci da dobro napreduju u školi.
Čak i bijes i anksioznost mogu da budu koristan saveznik u okolnostima i situacijama pojačanog stresa. Ali pod određenim uslovima.
Od teškog temperamenta do liderskih osobina
Istraživanja pokazuju da djeca s žučnim, vatrenim temperamentom često posjeduju snažnu unutrašnju motivaciju i takva djeca su manje sklona odustajanju.
Oni ne prihvataju lako ʼne’ kao odgovor, što roditeljima može biti izazov, ali u odraslom dobu to postaje upornost koju jasno pokazuju.
Američki psiholog Danijel Goleman, autor koncepta emocionalne inteligencije, smatra da djeca čija su osjećanja snažna, intenzivna, bolje razumiju i sebe i druge.
„Ključ nije u potiskivanju emocija, već u učenju kako da se njima upravlja. To je vještina koja direktno utiče na uspjeh u životu”, isticao je Goleman.
Ključ leži u načinu na koji odrasli reaguju na burne i eksplozivne reakcije svojih mališana. Pretjerano kažnjavanje, ignorisanje ili, s druge strane, popuštanje svakom zahtjevu, mogu dodatno pojačati problem.
„Najveća greška je etiketiranje djeteta kao ʼlošeg’ ili ʼnemogućeg’. Dijete tek uči kako da neke emocije razumije i kontroliše svoja osjećanja”, stav je psihologa Rosa Grina, poznatog po radu s „eksplozivnom djecom”. Takvoj djeci nedostaju određene vještine, a ne volja da budu dobra.
Umjesto strogog kažnjavanja, on preporučuje saradnički pristup: razgovor, razumijevanje uzroka frustracije i zajedničko traženje rješenja.
Emocionalna inteligencija kao ključ uspjeha
Paradoksalno, djeca koja rano ispoljavaju jake emocije često imaju veći potencijal da razviju visoku emocionalnu inteligenciju, ali je preduslov za to da im se pomogne da emocije razumiju.
Psihoterapeutkinja Filipa Peri smatra da roditelji ne treba da „popravljaju” emocije djeteta već da budu njegov oslonac.
Kada dijete osjeti da je prihvaćeno čak i u trenucima bijesa, ono uči da su emocije bezbjedne, a onda uči i kako da ih reguliše.
Ključ nije u tome da „ugušite” emocije, već da naučite dijete kako da ih razumije i koristi. Jer kako ističu stručnjaci, iza burnog temperamenta često se krije upravo ono što kasnije vodi ka uspjehu.
A to su osobine kao što su odlučnost, hrabrost i sposobnost da se ne odustaje, prenosi RTS.
