Kada je 1965. godine iz gimnazije u Banjaluci isključeno čak 132 učenika, javnost u tadašnjoj Jugoslaviji potresla je polemika kakva do tada gotovo nije viđena kada je riječ o obrazovnom sistemu.
NIN se tada detaljno bavio takozvanim „dosijeom 132“, objavljujući u pet brojeva pisma i reagovanja pristigla u redakciju povodom nezapamćenog slučaja. Javnost je postavljala isto pitanje – ko je kriv i kako će se cijela priča završiti.
Polemike o školskom sistemu
U tekstovima objavljenim početkom 1965. godine NIN je otvorio raspravu o kriterijumima kažnjavanja učenika i ulozi škola u tadašnjem obrazovnom sistemu.
„Školsko polugodište nije samo raspust: srećni dani i zimovanje na snijegu, već i problemi pojedinaca i društva. Isključen je veliki broj učenika zbog slabog uspjeha. Zabrinule su cifre u Banjaluci i Prištini“, pisao je tada NIN.
Postavljana su pitanja da li škole „pretjeruju u svojoj samostalnosti“ i postoje li usklađeni kriterijumi za isključivanje učenika na nivou cijele države.
Profesor Kreco branio odluku škole
Predsjednik Savjeta banjalučke gimnazije profesor Omilj Kreco u pismu upućenom NIN-u tvrdio je da je javnost pogrešno informisana i da učenici nisu isključeni samo zbog slabih ocjena.
„Zašto se nigdje ne spominju ponašanje i vladanje udaljenih učenika, kojima se istovremeno odlukom naše gimnazije pruža mogućnost da privatno polažu razred na kraju školske godine“, naveo je Kreco.
On je tvrdio da su roditelji, školske zajednice i lokalne vlasti bili upoznati sa pravilima škole i saglasni sa njima.
Kritike roditeljima i društvu
Kreco je posebno kritikovao roditelje učenika, navodeći da mnogi od njih nisu učestvovali u radu škole niti dolazili na roditeljske sastanke.
„Tu javnost skoro nikako ili veoma rijetko viđa naša škola. Možda svega jednom ili dva puta godišnje“, napisao je Kreco.
Dodao je da su mnogi roditelji bili ljudi sa visokim društvenim statusom koji su, prema njegovim riječima, zbog obaveza zanemarili svoju osnovnu dužnost prema djeci.
„Učenici sa šest do 13 slabih ocjena“
Profesor Kreco branio je odluku škole tvrdnjom da među isključenim učenicima ima onih sa čak šest do 13 negativnih ocjena.
„Da li je nezakonito držati u školi djecu za koju psiholog škole kaže da su nesposobna za gimnaziju?“, pitao je Kreco u svom obraćanju.
Prema njegovim riječima, psihološke analize pokazale su da dio učenika nije imao sposobnosti za gimnazijsko obrazovanje i da je tolerisanje takvog stanja vodilo „neredu, anarhiji i toleranciji nerada“.
Problem nastao već pri upisu
Iz prvih razreda gimnazije udaljeno je čak 80 učenika.
Kreco je tvrdio da je problem nastao još prilikom upisa, kada je škola, prema njegovim riječima, pod pritiskom lokalnih vlasti primila sve prijavljene učenike.
„Primili smo ih i pogriješili“, napisao je tada Kreco.
Dodao je da se od škole kasnije tražilo da po svaku cijenu zadrži učenike koji nisu mogli pratiti nastavu, što je uporedio sa „gradnjom mostova koji će se sami srušiti“.
Izvor: nezavisne.com
