Osjećaj je lijep. Nagrade su potvrda trajanja i ulaganja u sebe i dobro je da to neko prepoznaje. Bilo bi licemjerno da ne priznam da su me obradovale i iznenadile.
Rekla je ovo za “Glas Srpske”, glumica Slađana Zrnić komentarišući dva velika priznanja koja je dobila u proteklom periodu za najbolju glumicu, na Festivalu “Ljubica” u Gradišci za ulogu u predstavi “Gospođa Olga” i na “Danima komedije” u Bijeljini za predstavu “Iza tih očiju”.
Talentovana glumica ne krije zahvalnost kolegama naglašavajući da je njen glumački uspjeh rezultat zajedničkog rada.
– Naravno ima tu i srećnih okolnosti jer sam imala priliku da gostujem na “Danima komedije” u Bijeljini i na festivalu “Ljubica” u Gradišci, kao i rad sa rediteljima Jugom Đorđevićem i Nebojšom Ilićem, kao i divnim kolegama iz obje predstave. Svi su oni, na neki način, doprinijeli da ja svoje uloge odigram najbolje što umijem – rekla je Zrnićeva.
GLAS: Predstava “Gospođa Olga” je veliki koprodukcioni projekat Narodnog pozorišta Republike Srpske i Narodnog pozorišta u Beogradu, koji je apsolutno pobijedio u Gradišci. Kako je izgledao rad na ovom Bojićevom djelu u režiji Juga Đorđevića i u čemu se ogleda najveća snaga ove međuteatarske sinergije?
ZRNIĆ: Najveća snaga ove predstave leži u sinergiji teksta, režije i glumačke igre. Predstava “Gospođa Olga” je klasična predstava u modernom ruhu. Govori o ljudima koji svojom emotivnom neostvarenošću prouzrokuju lanac loših odluka. Pisac Milutin Bojić je secirao taj lanac posljedica i genezu jedne porodice koja se slomi pod uticajem materijalnog. Postoji citat u tom tekstu gdje glavni lik, Gidra, uzoran sin te porodice kaže: “Na kraju, budimo iskreni. Sebičan sam, jer sam umešen od rđave legure, izliven u rđavom kalupu.” Danas ima mnogo takvih mladih ljudi koji lutaju ovom zemljom i smatraju da zaslužuju povlastice bez trunke uloženog truda u rad i obrazovanje, a ljubav smatraju trivijalnošću. Rad na predstavi je bio inspirativan, a saradnja sa kolegama iz Narodnog pozorišta u Beogradu predivna. Nela Mihailović, Aleksandar Vučković i Iva Milanović imaju isti pogled na naš glumački poziv, ukusi nam se poklapaju i na čelu sa rediteljem Jugom Đorđevićem i njegovim autorskim timom mi ovu predstavu rado i sa velikim uzbuđenjem igramo na redovnom repertoaru u Narodnom pozorištu Republike Srpske i Narodnom pozorištu u Beogradu.
GLAS: Uloga supruge advokata Novakovića u “Gospođi Olgi” donijela Vam je nagradu za najbolju glumicu festivala “Ljubica”. Koji su bili najveći izazovi u donošenju lika Novakovićke pred savremenu publiku i koliko su sami Novakovići preteča vrste modernih pragmatičara, koji radi ostvarenja svojih ciljeva ne biraju sredstva i koji nažalost dominiraju našim vremenima?
ZRNIĆ: Izazov u stvaranju uloge Jelene Novaković bio je veliki. Odavno nisam dobila tako kompleksnu ulogu. U doba kada je pisac pisao ovu dramu, a to je 1914. godine, rekli bismo da je Jelenina sudbina bila sudbina svake žene u porodici advokata. Podređena je svome mužu i svojoj djeci i nema uticaj na donošenje odluka po pitanju novca. Prinuđena je da gleda i trpi aferu svoga muža znajući da ostaje bez ičega. Pristaje da živi u svom lažnom životu zarad egzistencije i statusa. Ono što je poražavajuće, i nakon više od sto godina, ništa se nije promijenilo, i dan-danas ima mnogo Jelena koje ostaju u lošim brakovima i pristaju da trpe jer se boje da će izgubiti mjesto u društvu i status supruge. Izazov je bio u tome da nađem opravdanje za njene postupke i kako igrati manipulativnu ženu, majku koja je morala razviti te osobine kako bi opstala u toj porodici. Moji principi u životu su upravo suprotni, ja sam ljubitelj slobode.
GLAS: Sa druge strane, predstava “Iza tih očiju” Gradskog pozorišta “Jazavac” donijela Vam je nagradu na jubilarnim 25. “Danima komedije” u Bijeljini. Kako je bilo sarađivati sa Nebojšom Ciletom Ilićem kao kompletnim autorom (tekst i režija) i kako ste gradili ulogu koja uspješno spaja elemente komedije i savremene drame, tzv. dramediju?
ZRNIĆ: Nebojša Cile Ilić je divan kolega i čast mi je što sam sa njim imala priliku da radim. Proces rada na njegovom tekstu “Iza tih očiju” je tekao lagano, rasterećujuće i to je jedan od onih procesa gdje ste opušteni i radujete se svakoj probi i sada već izvođenju predstave. Uloge u toj predstavi su komične, jednostavne, ali pričaju o tome koliko su ljudi usamljeni i koliko jedan, kućni ljubimac, pas, može pomoći čovjeku da izađe iz svoje ljušture i bude bolji.
GLAS: Komad “Iza tih očiju” je okupio sjajnu ekipu Vaših kolega iz NPRS, ali i mlade snage poput Miodraga Jovanovića i Isidore Davidović koji su takođe nagrađeni u Gradišci. Kako iz Vaše perspektive, kao prvakinje drame, izgleda ta razmjena energije sa mlađim generacijama na sceni u jednoj priči koja djeluje kao obična svakodnevna priča, ali na kraju postaje i malo “neobična” izvlačeći iz svojih aktera stvari kojih ni oni nisu bili svjesni?
ZRNIĆ: Uvijek mi prija kada radim sa novim mladim kolegama, to me okrijepi i puni mi baterije. Volim njihov pristup, elan i vaspitanje. Isidora, Mige i Ana su pokazali da mogu dosta toga da igraju i da banjalučka publika ima tu sreću da ih gleda. Naravno i u drugim predstavama ima dosta sjajnih novih mladih glumaca koji igraju i traže svoj prostor i svakom novom šansom dokažu da su vrijedni pažnje. Branislav, Tara, Mila, Božana, Ilija, Anđela, pa još jedna Anđela, Pavle, Vojin… Gradsko pozorište “Jazavac” i Narodno pozorište Republike Srpske angažuje i njeguje te mlade glumce, kao i nezavisne trupe i svi ti sjajni mladi ljudi imaju tu priliku da igraju sa odličnim regionalnim glumcima i imaju od koga i da nauče.
GLAS: Pored izvanrednih uspjeha na pozorišnim daskama, domaća publika imala je priliku da Vas prati i na malim ekranima, u televizijskoj seriji “Tvrđava”, gdje tumačite lik Marije Tolj. Koliko je rad na jednoj ovakvoj bliskoj nam i specifičnoj dramskoj priči bio drugačiji i izazovniji u odnosu na teatar?
ZRNIĆ: Naši glumci u posljednjih desetak godina, na regionalnoj sceni, imaju prostor koji im pripada. Prirodno je bilo da ozbiljne produkcijske kuće, naročito u Srbiji to prepoznaju i angažuju u TV i filmskim projektima. “Tvrđava” je jedan od takvih projekata i za sebe mogu da kažem da sam srećnica što sam imala priliku da učestvujem i svojom ulogom doprinesem seriji. Od samog početka rada na toj seriji sve je išlo kako treba i bez obzira koliko je bilo naporno znali smo da radimo nešto zaista veliko. Ekipa je bila sjajna, na čelu sa rediteljem Hajdukovićem. Tvrđava je fenomen, jer progovara o čovjeku u uslovima rata, bez političke podloge, mržnje i raznih “mišljenja” na našu prošlost. Publika je tu seriju doživjela emotivno, jer se poistovjetila sa likovima i njihovom mukom. Nadam se da će se uskoro emitovati i kod nas na našim javnim servisima.
GLAS: Serija “Tvrđava” se bavi teškim temama kako u nacionalnom tako i u političkom smislu. Koliko je bilo teško izgraditi Vaš lik koji dolazi sa jedne strane krajiških podjela, a da se ne sklizne u agendu ili banalizaciju teme, žene koja je majka i supruga u nimalo lakim vremenima?
ZRNIĆ: Ulogu Marije Tolj u seriji “Tvrđava”, Hrvatice u Kninu, nije bilo teško shvatiti, jer je to žena, majka, supruga koja samo želi da zaštiti svoju porodicu. Sva njena htjenja su proizašla iz velike ljubavi prema svom djetetu i mužu. Skromna, tiha i puna ljubavi.
