Dok visokoproteinska ishrana postaje globalni trend, stručnjaci podsjećaju da zdravlje ne leži u ekstremima već u balansu.
Proteinski šejkovi, visokoproteinski jelovnici i dijete sa minimalno ugljenih hidrata postali su jedan od najvećih nutritivnih trendova današnjice. Dok se na društvenim mrežama proteini predstavljaju kao gotovo univerzalno rješenje za mršavljenje i „zdrav život”, tržište nudi sve više proizvoda obogaćenih bjelančevinama – od grickalica i napitaka do kafe.
Profesorka dr Vesna Srećković Dimitrijević, endokrinolog Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, upozorava da pretjerani unos bjelančevina može ozbiljno da naruši zdravlje.
Prof.dr Vesna Dimitrijević Srećković
– Nova piramida ishrane preporučuje da se ugljeni hidrati spuste za 20 odsto, u odnosu na ranije preporuke a da se bjelančevine podignu sa ranijih 14 do 16 na 20 do 25 odsto, to jest sa 0,8 g na 1,2 do 1,6 g proteina po kilogramu. To je trend koji mene plaši – kaže profesorka.
Ona podsjeća da su se preporuke ranije zasnivale na drugačijem odnosu nutrijenata. Već tri decenije profesorka stalno modifikuje i unapređuje jelovnike koji su u svojoj osnovi mediteranski i koji su se kroz višedecenijsku kliničku praksu pokazali kao veoma značajni i korisni u prevenciji i lečenju metaboličkog sindroma, gojaznosti, insulinske rezistencije, predijabetesa, dijabetesa, ateroskleroze, masne jetre, neplodnosti, seksualne disfunkcije, depresije i karcinoma.
– U ranijim preporukama imali smo 55 do 60 odsto složenih ugljenih hidrata iz voća, povrća i žitarica, masti od 25 do 30 procenata, dominantno maslinovo ulje 11 do 15 odsto, a bjelančevine su činile 14 do 16 odsto dnevnog kalorijskog unosa. Danas se sve okreće u korist proteina, ugljeni hidrati se smanjuju za 20 odsto od ranijih preporuka, a bjelančevine da se povećaju na 25 odsto.
Bubrezi su pod velikim opterećenjem
Opsjednutost proteinima nije slučajna. Razlozi su brojni – od prodora fitnes kulture i sve većeg fokusa na treninge snage, do straha od gubitka mišićne mase koji dolazi sa starenjem. Jedan od razloga su i ljekovi poput „Ozempika”, koji mogu dovesti do gubitka mišićne mase, pa je povećan unos proteina postao važan za očuvanje strukture tijela.
Profesorka ističe da o ovoj temi govori sa posebnom odgovornošću jer se decenijama bavi bolestima bubrega i metabolizma, a prije više od 30 godina doktorirala je na temu enzima N-acetil-beta glukozaminidaze (NAG-a) kao ranog pokazatelja bubrežnog oštećenja prije mikroalbuminurije kod pacijenata oboljelih od dijabetes melitusa.
– Svi moji pacijenti dolaze sa 24-časovnim urinom, gdje mjerimo klirens kreatinina i mikroalbuminuriju. To su važni pokazatelji funkcije bubrega.
Kako navodi, jedan od ranih pokazatelja oštećenja jeste mikroalbuminurija – prisustvo malih količina proteina u urinu.
Prema njenim riječima, dugotrajno i neumjereno povećan unos proteina može povećati rizik od hroničnih oboljenja, naročito kod osoba koje već imaju metaboličke poremećaje ili sklonost ka bubrežnim bolestima.
– Ljudi koji su na hiperproteinskoj ishrani stavljaju svoje bubrege pod veliko opterećenje, kod njih nalazimo povećan klirens kreatinina i povećanu brzinu glomerularne filtracije. Jednog dana kad dođe do bubrežnog oštećenja proteini počinju da „cure”, bubrezi ih propuštaju i javlja se proteinurija, gubitak proteina koji se pojavljuju u urinu. Tada pada nivo proteina u organizmu i serumu, osoba počinje da otiče i razvija se manifestno bubrežno oštećenje – objašnjava ona.
– To je jedan od razloga zbog kojih je pretjerano proteinska ishrana opasna. Drugi je rizik od malignih bolesti. Hiperproteinska ishrana zasnovana na namirnicama životinjskog porijekla ( meso i mlječni proizvodi) podiže nivo hormona koji se zove insulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1) što može podstaći razvoj karcinoma. Takođe ishrana prebogata proteinima, a siromašna dijetnim vlaknima, mijenja sastav crijevne flore. Stvaraju se toksični metaboliti koji povećavaju upalne procese i rizik od raka debelog crijeva. Biljni proteini iz mahunarki, pečuraka, orašastih plodova, žitarica bogati su dijetnim vlaknima, antioksidantima, fitohemikalijama koje aktivno blokiraju procese nastanka tumora. U knjizi „Post – put u život”- hrišćanski post kao metod prevencije i liječenja dijabetesa , ateroskleroze i raka postoji poglavlje gdje sam pisala o posnoj ishrani u prevenciji raka. I sama sam prije 16 godina prošla kroz tu bolest. Ne krijem to, već svjedočim o svom iskustvu i možda mi je Gospod i dao tu bolest da bih danas mogla da pomažem ljudima i da o tome govorim.
Ultraprerađeni proizvodi sa dodatim proteinima često se doživljavaju kao zdravi
Kako ishrana utiče na srce i krvne sudove
Hiperproteinska ishrana povećava rizik za infarkt i šlog. To mora jasno da se kaže, insistira profesorka i ukazuje na vezu ishrane i kardiovaskularnog zdravlja.
– Homocistein je važan marker ateroskleroze i pokazuje rizik za infarkt, šlog i druga vaskularna oboljenja. U našem kliničkom radu nalazimo povišene vrijednosti homocisteina kod gurmana, na hiperproteinskoj ishrani iz mesnih i mlječnih proizvoda. Kod ljudi koji poste i hrane se umjereno biljnim proteinima iz mahunarki, povrća, pečuraka, orašastih plodova i žitarica vrednosti homocisteina su na donjim granicama normale i to objašnjava značaj posta u prevenciji ateroskleroze.
Ona dodaje da je u svojoj praksi često viđala koliko promjene ishrane mogu da utiču na metaboličke parametre.
Profesorka kaže da su tradicionalni modeli ishrane, poput posta i mediteranske ishrane, i dalje najbolji put ka očuvanju zdravlja.
– Post i mediteranska ishrana su u velikoj mjeri ekvivalentni – mnogo povrća, voća, žitarica, maslinovog ulja i ribe. Post je čak i zdraviji jer nema životinjskih masti.
Podržava i principe autofagije, odnosno perioda od 12 do 14 časova bez hrane tokom noći.
– Ako napravimo prozor bez jela od šest ili sedam uveče do osam ili devet ujutru, time možemo da pomognemo redukciju tjelesne težine i prevenciju gojaznosti i pridruženih bolesti.
Tajna je u vlaknima
Prema njenim riječima, najveći problem moderne ishrane nije samo previše proteina, već i nedostatak dijetnih vlakana.
– Tajna moje ishrane je funkcionalna ishrana bogata vlaknima – voćem, povrćem i žitaricama. Kada jedemo takvu hranu, ona daje sitost, pomaže regulisanje šećera i masnoća i štiti organizam od brojnih pridruženih bolesti , posebno raka debelog crijeva…
Posebno naglašava da voće ne treba neopravdano izbacivati iz ishrane.
– Nije tačno da voće ne treba jesti jer je „puno šećera”. Samo kod određenih stanja, kao što su metabolički sindrom, insulinska rezistencija, predijabetes ili dijabetes, treba izbjegavati grožđe, smokve, šljive, banane, sušeno i kandirano voće. Ako se jede banana, bolje je da bude manje zrela jer sadrži više rezistentnog skroba i manje fruktoze.
Na kraju, profesorka poručuje da nijedna ekstremna dijeta nije dobro rješenje i da je ključ u balansu.
– Ne treba pretjerivati ni sa jednim nutrijentom. Organizmu su potrebni i ugljeni hidrati, i masti, i proteini – esencijalne gradivne materije neophodne za rast mišića, rad hormona i imunitet, ali u pravilnom odnosu.
KOLIKO NAM JE PROTEINA POTREBNO
Proteini su važni za normalno funkcionisanje organizma, ali opasnost leži u tome što se ultraprerađeni proizvodi sa dodatim proteinima često doživljavaju kao zdravi, iako ne mogu da zamijene nutritivno bogate namirnice poput mesa, ribe, mahunarki i povrća.
Na osnovu višedecenijskog iskustva u kreiranju jelovnika, profesorka dr Vesna Srećković Dimitrijević preporučuje da bjelančevine čine najviše 16 odsto ukupnog dnevnog unosa.
– Kod žena koje su na režimu ishrane od oko 1.500 kilokalorija dnevno, to može da znači jedno parče bijelog mesa ili ribe od oko 100 grama. Uz to idu variva – pasulj, sočivo, boranija, grašak – i naravno salata. Za doručak je dovoljno 20 do 30 grama ćurećih ili pilećih prsa. Tokom posta meso može da se zamijeni ribom, pa je, na primjer, konzerva tunjevine od 90 grama dobra zamjena za šniclu iste težine, javlja FORBES.
Prirodni izvori proteina
Bijelo pileće meso – oko 30 g proteina na 100 g;
Riba (tuna, losos, pastrmka, sardina) – od 20 do 24 g proteina na 100 g;
Mahunarke (pasulj, leblebije, soja) – do 12 g proteina na 100 g;
Jaja – bjelance sadrži oko 26 g proteina na 100 g;
Orašasti plodovi – bademi, orasi, kikiriki i druge vrste bogati su proteinima i zdravim masnim kiselinama;
Mlječni proizvodi – mlijeko, jogurt i sir obezbjeđuju vrijedne bjelančevine;
Karfiol, brokoli i prokelj – pored proteina sadrže i značajne količine vlakana;
Kukuruz šećerac – dobar je izvor proteina i kompleksa B vitamina;
Banane – sadrže manje količine proteina, ali su bogate kalijumom i korisne za varenje.
