Prepoznaju ljude, uče posmatrajući druge, koriste alat i donose odluke na osnovu prethodnog iskustva. Eksperimenti pokazuju da vrane imaju i osjećaj za broj, ali njihove sposobnosti ne treba pretvarati u senzacionalistička poređenja s ljudima.
Nazvati nekoga „ptičjim mozgom“ možda i nije uvreda kakvom se obično smatra. Vrane, gavrani i drugi članovi porodice vrana, odnosno korvidi, spadaju među kognitivno najsposobnije ptice: rješavaju nove probleme, pamte, planiraju pojedine postupke i vrlo pažljivo prate šta rade životinje i ljudi oko njih.
Njihova inteligencija nije ista kao ljudska, ali u određenim zadacima može biti iznenađujuće razvijena. Istraživanja su pokazala da vrane mogu razlikovati količine, donositi odluke na osnovu vjerovatnoće, koristiti alat i prepoznati pojedinačna ljudska lica.
Mogu „brojati“, ali to nije matematika u ljudskom smislu
U eksperimentu objavljenom 2024. godine u časopisu Science, tri vrane naučene su da se, nakon vizuelnog ili zvučnog znaka, oglase od jednog do četiri puta. Ptice su uglavnom uspijevale dati traženi broj odgovora, a kada bi pogriješile, najčešće bi ispustile jedan glas previše ili premalo.
Posebno je zanimljivo to što im je za veći broj oglašavanja trebalo više vremena prije nego što počnu. Istraživači smatraju da taj zastoj pokazuje da su ptice unaprijed pripremale odgovor, umjesto da nasumično ispuštaju glasove.
To ipak ne znači da vrane računaju onako kako to čine ljudi. Preciznije je reći da posjeduju razvijenu sposobnost procjene i predstavljanja količine. Druga istraživanja pokazala su da mogu birati između mogućnosti na osnovu relativne vjerovatnoće i zatim mijenjati odluke oslanjajući se na ranije iskustvo.
Njihova snalažljivost vidljiva je i izvan laboratorije. U Japanu su, naprimjer, posmatrane vrane koje orahe ostavljaju na kolovozu kako bi ih automobili razbili, a zatim čekaju pogodan trenutak da pokupe sadržaj.
Pamte opasna ljudska lica i upozoravaju druge
Jedna od najpoznatijih sposobnosti vrana jeste prepoznavanje ljudskih lica. U istraživanju američkih vrana naučnici su koristili maske kako bi ispitali mogu li ptice povezati određeno lice s opasnošću.
Vrane su nastavile burno reagovati na „opasno“ lice i nakon dužeg vremena. Još važnije, isto ponašanje pojavilo se i kod ptica koje nisu neposredno učestvovale u prvobitnom susretu. Posmatrajući druge članove jata, i one su naučile koga treba smatrati prijetnjom.
To pokazuje da vrane ne pamte samo vlastita iskustva. Informacije razmjenjuju unutar grupe, pa se znanje o opasnom čovjeku može širiti i opstati godinama.
Alat prave i koriste s velikom preciznošću
Pojedine vrste vrana posebno su poznate po upotrebi alata. Novokaledonske vrane od grančica i lišća izrađuju kukice kojima iz pukotina izvlače hranu, dok havajske vrane štapićima traže plijen u drvetu.
Eksperimenti su pokazali i da vrane koje u prirodi nisu poznate kao redovni korisnici alata mogu naučiti rukovati štapićima vrlo precizno. To govori da sposobnost ne zavisi samo od instinkta nego i od učenja, vježbe i problema koji ptica pokušava riješiti.
Zbog takvih rezultata sposobnosti korvida ponekad se porede s onima koje mala djeca pokazuju u pojedinim zadacima. Takva poređenja, međutim, imaju ograničenje: uspjeh u jednom testu ne znači da ptica ima ukupnu inteligenciju djeteta određene dobi.
Složeni odnosi unutar grupe
Vrane i gavrani imaju bogat sistem oglašavanja, položaja tijela i gesti. Pamte saveznike i suparnike, prate odnose unutar grupe i prilagođavaju ponašanje onome što su ranije doživjeli.
Kod pojedinih korvida zabilježeno je i smirivanje napetosti nakon sukoba, primjerice nježnim uređivanjem perja druge ptice ili nuđenjem hrane. Gavrani mogu koristiti kljun i predmete kako bi usmjerili pažnju druge jedinke, na način koji istraživači porede s ljudskim pokazivanjem prstom.
Takvo ponašanje nije dokaz da ove ptice osjećaju i razmišljaju potpuno poput ljudi. Pokazuje, međutim, da žive u društvenom svijetu u kojem su pamćenje, komunikacija i procjena tuđih namjera veoma važni.
Ni inteligencija ih ne može zaštititi od svega
Vrane se uspješno prilagođavaju šumama, poljoprivrednim područjima i gradovima. Mogu mijenjati način ishrane, koristiti nove izvore hrane i brzo učiti kako funkcioniše okruženje koje su oblikovali ljudi.
Ipak, njihova prilagodljivost ima granice. Havajska vrana, poznata po upotrebi alata, u divljini je nestala 2002. godine. Gubitak staništa, bolesti, lov i uneseni predatori doprinijeli su njenom nestanku, a vrsta danas opstaje zahvaljujući programima uzgoja i pokušajima povratka u prirodu.
Zato pitanje jesu li vrane „pametnije od većine ljudi“ nema ozbiljan naučni odgovor. Inteligencija nije jedna ljestvica na kojoj se sve vrste mogu jednostavno poređati. Ono što istraživanja zaista pokazuju jeste da su vrane razvile izuzetno sposobne mozgove, drugačije građene od naših, ali dovoljno moćne za pamćenje lica, planiranje, društveno učenje, upotrebu alata i osnovne numeričke zadatke. /n1.hr/
