Od potjere za osumnjičenima u mraku i potrage za nestalim osobama, pa sve do održavanja reda tokom nasilnih nemira – neki od najboljih britanskih policijskih pasa nagrađeni su za svoj rad, koji se često odvija daleko od očiju javnosti.
Na dodjeli nagrada “Tanka plava šapa” četiri psa i njihovi vodiči dobili su priznanje za borbu protiv kriminala, hrabrost i službu, uključujući i dva penzionisana njemačka ovčara čije su karijere ostavile traga na njihovom zdravlju.
Policijski službenici se ponekad suočavaju sa upravo ovakvim trenucima, često bez ikakve pomoći u neposrednoj blizini.
Upoznajte Bosa. On je njemački ovčar obučen za opšte policijske zadatke, što znači da može da prati trag osumnjičenih, traga za ljudima i dokazima, štiti policajce i, po potrebi, fizički zaustavi osobu koja pokušava da pobjegne.
Sposobnost da se kreću tamo gdje bi policajcima bilo teško da prate kriminalce, naročito noću ili na nepristupačnom terenu, jedan je od razloga zašto se policijski psi koriste zajedno sa ljudskim pripadnicima policije.
Bos i njegov vodič, policajac Danijel Karter, sada su proglašeni dobitnicima nagrade “Tandem za borbu protiv kriminala” nakon trogodišnjeg partnerstva koje je započelo gotovo slučajno.
“Bos je u policiju Kenta stigao kao pas lutalica. Pronađen je kako luta ulicama neuhranjen i vidno zanemaren. Odmah sam vidio da će postati talentovan policijski pas. Imao je urođenu sposobnost za rad i snažan nagon, što je obuku učinilo veoma lakom.
Prvobitno je trebalo da bude rezervni pas na našoj obuci, ali glavni pas nije pokazivao rezultate, što se inače često dešava. Ne može svaki pas da izdrži taj tempo i održi potreban nivo rada.
Tako je nakon par nedjelja donijeta odluka da pređem na rad sa Bosom”, priča Danijel Karter, policajac i vodič službenog psa u policiji Kenta.
Imali su na raspolaganju samo oko četiri nedjelje zajedničkog rada prije nego što su stekli sertifikat, ali Danijel ističe da je Bos bio rođeni talenat. Tokom naredne tri godine, ovaj tandem je učestvovao u više od 100 hapšenja.
Bosov njuh je bio jednako važan kao i zubi. Psi mogu da otkriju i razlikuju mirise mnogo efikasnije od ljudi, što omogućava obučenom policijskom psu da prati tragove koje je osoba ostavila krećući se kroz polja, šume ili naseljena područja, gdje policajac možda nema nikakav očigledan trag za praćenje.
Bos je živio sa Danijelom, njegovom suprugom Čelsi i njihovim malim sinom Loganom.
“Mnogi ljudi ne znaju da ovi psi dolaze kući sa nama iz dana u dan. Dio su naše porodice, idemo na posao i oboje moramo dati jedno drugom 100% povjerenja. Često se suočavamo sa nepredvidljivim situacijama u kojima je oslanjanje na partnera ključno.
Često smo usred ničega u dva, tri sata ujutru, bez ikoga u blizini da nam pomogne, i to je u velikoj mjeri timska igra. Ja sam Bosu vjerovao 100 odsto u bilo kom poslu koji smo obavljali”, ističe Karter.
Bosova karijera je okončana ranije nego što je Danijel želio. Dijagnostikovan mu je degenerativni artritis, uslijedili su ljekovi i veterinarski tretman, ali je ipak donijeta odluka da se penzioniše iz zdravstvenih razloga.
Bos, koji sada ima četiri godine, preselio se u Vels gdje su ga usvojili Danijelovi roditelji. Dane provedene u službi zamijenile su šetnje selom, plivanje, mnogo pažnje i kuvani nedjeljni ručak.
Danijel sada ima novog policijskog psa, Daru, ali kaže da je Bosovo penzionisanje ostavilo prazninu kako u njegovom profesionalnom, tako i u porodičnom životu.
Policijski psi u penziji ne dobijaju državnu penziju niti automatsku finansijsku pomoć za veterinarsku njegu, što znači da ti troškovi obično padaju na teret njihovih bivših vodiča ili novih vlasnika.
“Mislim da ne cijenimo ove pse dovoljno. Oni su apsolutno fenomenalni. Ovi psi pronalaze nestale osobe i hapse nasilne kriminalce. Pružaju neprocjenjivu uslugu a ne dobijaju priznanje koje zaslužuju jer to rade svakog dana.
To je uobičajena stvar za psa i vodiča. To je njihov posao, ono čime se bave, ali oni nisu svjesni koliko su posebni kao tandem i kao tim.
Nema ničeg boljeg nego otići u Mekdonalds u dva sata ujutru sa svojim policijskim psom i uživati u obroku nakon uspješno obavljenog zadatka.
Mi smo kao organizacija ponosni što možemo da skrenemo pažnju na ove nevjerovatne pse, jer bi oni, da nije nas, ostali neopjevani heroji”, navodi Kiran Stanbridž osnivač i izvršni direktor fondacije “Tanka plava šapa”.
