Način na koji možeš da upoznaš jednu zemlju, odnosno svijet oko sebe, kada se osmjeliš da to učiniš putujući na biciklu, ima posebnu draž. Ništa te ne sputava, živiš u sadašnjem trenutku i punim plućima udišeš ljepotu predjela koje obilaziš.
Tim riječima dvadesetčetvorogodišnja Dervenćanka Duška Damjanović započela je priču o zanimljivom putešestviju na koje se ohrabrila proteklog mjeseca vođena željom za otkrivanjem novih mjesta i pomjeranju svojih granica.
Naime, želju da po prvi put obiđe grčku prestonicu, Atinu, pretočila je u avanturu na biciklu dugu 2.500 kilometara.
– Cijelog života se bavim sportom, a i tetka, Dušanka Maksimović, koja mi je bila saputnica je oduvijek fizički aktivna, i kako sam dobila i ime po njoj, prenijela mi je i dio svojih interesovanja. Ipak, atletizam koji sam počela da njegujem kroz fudbal, spriječila je povreda, a kasnije sam tu energiju i želju za izazovom preusmjerila na planinarenje, ali i biciklizam.
Odmalena jedna od ambicija mi je bila da obiđem svijet biciklom, i to sam na neki način započela. Prvo sam, dvije godine zaredom, obilazila Italiju, a ovog puta, poželjela sam da obiđem Grčku – pojasnila je Damjanovićeva dodavši da su planovi za obilazak dug 36 dana počele već u februaru.
– Skrojile smo plan da pređemo dio trase EvroVelo 8, biciklističku stazu koja inače povezuje Španiju i Kipar, s tim da smo se uključile u Crnoj Gori, kroz Ulcinj, preko Skadra i Albanije, kroz Drač, da bismo došle u Grčku, obišle Pargu, Anfilohiju, Agio do Korinta, i dosta usputnih mjesta, te Eviu, Kastoriu i Meteore, a u povratku smo obišle i Ohrid.
Na našoj listi našle su se znamenitosti, ruine i značajne građevine, manastiri i crkve, a vozile smo kroz prelijepe pejzaže, nacionalne parkove, planinske predjele i prepreke, uspone i drvene mostove.
Glavni moto je zasigurno sloboda, svijest da koliko god da je teško, na biciklu ili u životu, postoji način da ideš dalje, jer dok god se točkovi okreću, napredujemo – kazala je Damjanovićeva.Iako im putovanje služi na ponos i sreću zbog ispunjenog cilja, ova mlada Dervenćanka je istakla je sabralo i poneki izazovan trenutak.
– Na koncu, bile smo dvije žene u međunarodnom saobraćaju na biciklima, sretale medvjede, imale susrete sa strancima, pretrpjele i poneko neugodno „dobacivanje“, ali na sve to smo gledale sa pozitivne strane, pa smo i kada je možda trebalo da budemo na ivici snaga, na četiri dana do povratka kući, napravile pauzu tokom koje smo jednostavno zaigrale kolo i plesale uz narodne pjesme – dodala je Damjanovićeva istakavši da je ispunila svoj cilj, piše Derventski list.
– Cjelokupno putovanje je zaista potvrdilo da ništa nije nemoguće ako živi u tvom umu – ispričala je ova energična djevojka koja je za životni cilj pribilježila da pređe 100.000 kilometara na biciklu.
– Planiram svake godine da se osmjelim na jedno ovakvo putovanje, a sljedeća stanica bi mogla biti još jedna Balkanska tura, mada su na listi i Sicilija i Skandinavija – ispričala je Damjanovićeva.
Lovćen
Iako nije bila u potpunosti u formi za dugu biciklističku trasu, kako je istakla Damjanovićeva, energija koju je osjećala poslije prelaska 2.500 kilometara biciklom, nosila je da uspješno pređe još jedan izazov.
– Iako sam se popela na Lovćen, na kraju sam dobila upalu mišića koja se nije desila za vrijeme ovog dugog putovanja – kroz smijeha je dodala ova djevojka.
