Potpuno izbacivanje šećera iz ishrane djeluje kao logičan korak ka boljem zdravlju. Ipak, novo istraživanje ukazuje na to da bi takav pristup mogao da naruši metaboličko zdravlje umjesto da ga poboljša.

Iako su rezultati preliminarni, otvaraju važna pitanja o ekstremnim dijetama.

Treba odmah naglasiti da je istraživanje sprovedeno na glodarima, i to na veoma malom uzorku od šest miševa po grupi.

Probavni sistem miševa znatno se razlikuje od ljudskog, ali nalazi ipak ukazuju na potencijalne rizike koje nose radikalni režimi ishrane, piše Index.

Ovakav neočekivani zaključak dolazi u vrijeme kada je popularna takozvana „čista ishrana“.

Veza nije slučajna, jer decenije istraživanja povezuju prekomjeran unos šećera sa globalnim porastom gojaznosti i dijabetesa tipa 2.

Zdravstvene preporuke zato pozivaju na značajno smanjenje dodatog šećera, koji ljudi često nesvjesno unose kroz prerađenu hranu.

Iz toga se razvilo uvjerenje da je potpuno izbacivanje šećera idealan cilj. Međutim, pokušaj „čišćenja“ organizma potpunim izbacivanjem jedne grupe nutrijenata može da našteti upravo sistemu koji želimo da oporavimo.

Kako piše The Independent, istraživanje nudi drugačiji pogled na zdravlje koji prevazilazi uobičajeni fokus na kalorije i tjelesnu masu. Miševi na strogoj ishrani bez šećera tokom eksperimenta nijesu se ugojili i prema standardnim mjerilima djelovali su zdravo.

Međutim, na metaboličkom nivou došlo je do negativnih promjena.

Hormonalni signali ukazivali su na probleme u probavnom sistemu, a organizam je izgubio sposobnost da efikasno uklanja glukozu iz krvi. To pokazuje da je moguće biti vitak, a ipak imati narušen metabolizam ako je ravnoteža crijevnog ekosistema poremećena.

Da bismo razumjeli uzroke, potrebno je pogledati mikrobe u probavnom sistemu. Određenim vrstama korisnih bakterija za preživljavanje potrebni su jednostavni šećeri.

Kada se ti mikrobi hrane ugljenim hidratima, proizvode ključna hemijska jedinjenja koja pomažu u očuvanju zdravlja crijevnog zida i podržavaju apsorpciju hranljivih materija.

Ta jedinjenja takođe podstiču oslobađanje hormona koji regulišu apetit i poboljšavaju odgovor organizma na insulin.

Kada ishrana bez šećera zaustavi proizvodnju tih „goriva“, ćelije crijevne sluznice gube glavni izvor energije, a crijevna barijera slabi. Takva stroga dijeta uništila je i korisne mikrobe važne za imunski sistem.

Šta su „propusna crijeva“?

Kada korisne bakterije nestanu zbog nedostatka jednostavnih ugljenih hidrata, njihovo mjesto brzo zauzimaju štetne bakterije prilagođene takvim uslovima.

Ta promjena u mikrobiomu dovodi do stanja poznatog kao „propusna crijeva“. Toksini koje proizvode loše bakterije tada mogu da prođu kroz oštećeni crijevni zid u krvotok, što pokreće snažnu reakciju imunskog sistema.

Važno je napomenuti da je ishrana u ovom eksperimentu bila izrazito siromašna mastima, što je suprotno tipičnoj zapadnjačkoj ishrani bogatoj i mastima i šećerima.

Za osobe čija se ishrana zasniva na visokom unosu masti i kalorija, smanjenje šećera i dalje je ispravna odluka.

Ipak, istraživanje pokazuje da potpuno i agresivno izbacivanje šećera iz ishrane nosi sopstvene rizike.

Otporan organizam zahtijeva raznoliku i dobro nahranjenu crijevnu floru. Umjesto ekstremnog izbacivanja, preporučuje se pristup koji unutrašnjem ekosistemu obezbjeđuje širok spektar nutrijenata potrebnih za normalno funkcionisanje.

Preporuke za zdravlje crijeva

Za zdravlje crijevne flore ključna je raznovrsnost. Crijevnim bakterijama potrebne su različite vrste „goriva“, pa se umjesto potpunog izbacivanja ugljenih hidrata preporučuje unos širokog spektra voća, povrća i integralnih žitarica.

Prirodni šećeri i vlakna iz tih namirnica pomažu u održavanju stabilnosti mikrobioma.

Iako studija ukazuje na to da je saharoza, odnosno konzumni šećer, korisna za crijevne bakterije, to ne znači da je treba unositi kroz prerađenu hranu.

Cilj je obezbijediti saharozu u prirodnom obliku, na primjer kroz preporučenih pet porcija voća i povrća dnevno.

Ako je stroga dijeta sa malo šećera već narušila ravnotežu, korisne bakterije moguće je obnoviti. U ishranu je korisno uvesti fermentisane namirnice kao što su kefir, kisjeli kupus ili jogurt sa aktivnim kulturama.