Ikebana, japanska umjetnost aranžiranja cvijeća, oblik je umjetnosti čiji korijeni sežu više od 500 godina u prošlost.
Ona i danas nastavlja da cvjeta, tiho i nenametljivo, ne samo među tradicionalistima već i među novim poklonicima koji u njenom spoju kreativnosti i svjesne prisutnosti pronalaze okrepljenje.
Ikebana može pomalo da podsjeća na rješavanje slagalice, s tim što ne postoji jedno tačno rješenje. Pošto su svaki cvijet, ali i svaki čovjek, drugačiji, postoji više mogućih odgovora.
“U tome postoji neka vrsta pročišćenja, detoksa, ali i iscjeljenja”, kaže za Associated Press četrdesetogodišnji Hirojuki Okada, koji je prije oko sedam godina počeo da pohađa časove ikebane. Danas predaje “Ikenobo”, najstariju od tri velike škole ikebane.
Hirojuki Okada
Okada sebe smatra tipičnim predstavnikom ljudi koje danas privlači ikebana: onih koji traže radost, svrhu ili utjehu od svakodnevnog napora i pritisaka savremenog života.
“Dok aranžirate cvijeće, radite sa životom koji je pred vama, sa njegovom ljepotom, naravno, ali pritom otkrivate i ono što nosite u svom srcu. Suočavate se sa samim sobom”, kaže učitelj.
Škola “Ikenobo”, sa sjedištem u Kjotu i duboko ukorijenjena u budističkoj tradiciji, danas ima ogranke širom svijeta.
Na svom prethodnom poslu u jednoj neprofitnoj organizaciji, Okada je razgovarao sa ljudima iz različitih djelova svijeta i tada je shvatio koliko su ljudi istovremeno različiti i slični. Kada je prešao na sadašnji posao u cvjećari, odlučio je da se posveti nečemu izrazito japanskom kako bi istražio taj dio svog identiteta, ali i nečemu što može dugo da se praktikuje samostalno.
Kako rastu biljke
Ikebana podrazumijeva neposredan odnos sa prirodom, iako u malom obimu, najčešće kroz rad sa nekoliko biljaka u vazi.
“Suština je u odnosu između stvaraoca i cvijeća”, kaže Senko Ikenobo, čija je porodica generacijama povezana sa začetnicima ove umjetnosti. Njen otac je aktuelni poglavar škole Ikenobo.
Dženet Hevilend-Džouns, profesorka socijalne psihologije na Univerzitetu Ratgers, ističe da su istraživanja pokazala “da cvijeće, pa čak i njegov miris, podstiču osjećaj sreće kod ljudi”.
“Predložili smo teoriju koevolucije prema kojoj je cvijeće postalo svojevrsni ‘kućni ljubimac’ biljnog svijeta”, kaže Hevilend Džouns.
Prema Okadinim riječima, pored ljepote i mirisa cvijeta, veoma je važan i osjećaj njegovih latica i listova pod prstima, nalik maženju mačeta ili šteneta.
Ikebana je namijenjena svima
Među polaznicima Ikenobo škole ima mališana koji oponašaju svoje majke, ali i posvećenih stogodišnjaka. Buduća poglavarka škole kaže da je vidjela kako ikebana pomaže ženama koje usklađuju posao i majčinstvo ili brinu o ostarjelim roditeljima.
Maju Šimizu, koja radi za jednu onlajn obrazovnu platformu i već oko tri godine pohađa Okadine časove, smatra da ikebana ima iscjeljujući efekat sličan jogi, meditaciji ili igri.
“Volim taj trenutak praznine kada se potpuno usredsredite na cvijeće ispred sebe. Misli mi postaju bistrije. Osjećam se smirenije i nježnije”, kaže ona.
Filozofija “shoka shofutai”
Jedan od tradicionalnih aranžmana škole Ikenobo naziva se “shoka shofutai”. Njegov cilj je da cvijeće, lišće i grane budu raspoređeni onako kako bi izgledali u prirodi, dok se pružaju ka sunčevoj svjetlosti ili povijaju na vjetru. Čak i vaza, nekada izrađena od drveta, a nekada od keramike, postaje sastavni dio umjetničke vizije aranžmana.
Ipak, ukupan utisak ostaje čist i jednostavan, izražavajući životni ciklus cvijeća, od cvjetanja do venenja, kroz tri osnovna elementa:
Shin, najviši element, postavlja se prvi i predstavlja čovjekovu suštinu, koja se uzdiže ka nebu.
Soe, koji se skraćuje na približno dvije trećine visine šina i postavlja sa strane, izražava individualnost cvijeta. Listovi mogu biti blago uveli, simbolizujući poznije životno doba.
Tai, treći element, predstavlja budućnost. Za njega se biraju cvjetovi u punom cvatu ili mladi listovi, odnosno ono što se tek rađa.
Pored toga, postoje i slobodniji stilovi nastali iz tradicionalnog pristupa, koji više podsjećaju na ležerne zapadnjačke bukete nego na strogi i kanonski “shoka shofutai”. Takvi aranžmani često djeluju pristupačnije i zabavnije početnicima.
Baš kao što ikebana povezuje čovjeka sa cvijećem, oni koji je praktikuju vjeruju da ova umjetnost povezuje i ljude među sobom, prenoseći se sa generacije na generaciju. /euronews.rs/
