Mala grupa ljudi gotovo da ne spava noću – i nikada ne pati zbog toga. Nauka je na korak od otkrivanja zašto je to važno za sve nas.
U modernom svijetu prepunom trepćućih svjetala i blistavih ekrana, san postaje prava rijetkost. Toliko da čak trećina odraslih u SAD ne spava preporučenih osam sati noću, piše Science Focus.
Ipak, za mali procenat populacije to nije problem. Oni imaju skrivenu supermoć. Mnogi od njih čak nisu ni svjesni toga.
Vjerovali ili ne, između jedan i tri odsto populacije ne treba osam sati sna kao svima nama običnim smrtnicima.
Oni poznati kao “kratkosanici” funkcionišu podjednako dobro na dosljednih četiri do šest sati sna.
Naučnici sada počinju da shvataju zašto je to moguće. Još važnije, polako se pitaju da li bi jednog dana i ostatak ljudi mogao da dijeli tu sposobnost.
Drugim riječima, spavati samo četiri sata noću možda bi jednog dana zaista bilo dovoljno.
Ko su ovi skriveni superheroji?
Prirodno kratko spavanje nije pitanje stava, navike ili samokontrole – to je biološka varijanta.
Tokom posljednje dvije decenije, istraživači su identifikovali mali skup gena koji omogućava nekim ljudima da spavaju znatno manje od prosjeka, a da pritom ostanu potpuno zdravi.
Jedan od prvih tragova došao je od gena DEC2, koji pomaže u regulaciji nivoa oreksina, hemijske supstance u mozgu koja podstiče budnost.
Premalo oreksina poznato je da izaziva narkolepsiju, ali prirodni kratkosanici čini se da proizvode više ove supstance, što im omogućava da ostanu budni uz mnogo manje sna.
Kada su istraživači uveli ovu mutaciju u miševe, primijetili su da životinje spavaju znatno manje, a da pritom nemaju kognitivne propuste koji obično slijede nakon nedostatka sna.
Od tada, najmanje sedam gena je povezano s ovim fenomenom. U svakom slučaju, unošenje ljudske mutacije u miševe daje isti rezultat: kraći ciklusi sna bez očiglednih negativnih posljedica.
Prema profesoru Guyu Leschzineru, neurologu i stručnjaku za san, sve što trenutno znamo sugeriše da je prirodno kratko spavanje isključivo genetsko.
On rijetko vidi takve ljude u klinici – dijelom zato što to nije poremećaj, a dijelom zato što oni koji ga imaju često ne shvataju da su neobični.
“Kratkosanici ne smatraju da je to abnormalno dok im neko iz bliskog okruženja ne ukaže na to,” kaže Leschziner.
“Posebno ako postoji porodična istorija, biće i drugih članova porodice sa sličnim obrascem sna. Za njih je to normalno.”
I dok prirodni kratkosanici ostaju genetska rijetkost, nauka koja ih objašnjava brzo napreduje.
I to otvara radikalnu mogućnost: umjesto da čekamo da nam priroda dodijeli “loto tiket za kratki san”, da li bismo jednog dana mogli sami to da inženjerski postignemo?
Ulazak CRISPR tehnologije
CRISPR je tehnologija uređivanja gena koja omogućava naučnicima da precizno mijenjaju DNK. Prvobitno dio bakterijskog odbrambenog sistema, postala je jedno od najmoćnijih oruđa moderne biologije.
Ključni elementi su enzimi, koji funkcionišu poput programibilnih makaza.
Davanjem enzima precizne genetske “adrese”, naučnici im mogu reći tačno gdje da siječe genom. Nakon sječenja, ćelijski mehanizmi popravke mogu da izbrišu gen, poprave mutaciju ili ubace novi DNK.
Do sada je CRISPR uglavnom korišćen za liječenje genetskih bolesti, poput anemije srpastih ćelija. Ali kako tehnologija napreduje, mnogi istraživači vjeruju da bi mogla da ide dalje – do poboljšanja ljudskih sposobnosti, uključujući san.
Dr Trevor Martin, CEO genetske kompanije Mammoth Biosciences, izjavio je:
“Da li ste znali da postoji procenat ljudi koji treba samo tri ili četiri sata sna noću? I oni nisu umorni, njima je zaista potrebno samo tri sata sna. Ljudi često pričaju o dugovječnosti, ali zamislite da svi možemo imati tu sposobnost… Tehnički, moguće je.”
Njegova kompanija razvija CRISPR alate koji su manji i lakši za unošenje u ljudske ćelije nego prethodni pokušaji.
Da li bismo mogli “programirati” osobe sa kratkim snom?
Prema Leschzineru, teoretski je moguće, ali neće biti jednostavno:
“U teoriji, ako biste mogli identifikovati sve gene koji doprinose kratkom snu, naravno da biste mogli modifikovati genetski sastav ljudi,” kaže on.
“Ali nije tako jednostavno kao samo ukloniti jedan gen ili uvesti mutaciju u jedan gen.”
Postoji i društveno pitanje: “Pretpostavljam da bi društvo moralo da se reorganizuje, jer bismo svi imali tri ili četiri sata više dnevno. Pitanje je da li bi to vrijeme popunjavali radom ili zadovoljstvima.”
“Jedna intervencija i gotovo”
Martin ističe da, srećom, to ne bi bila privilegija samo za elitu:
“Dobra vijest je da je priroda ove tehnologije takva da se primjenjuje samo jednom. Ne morate uzimati lijek cio život. Dođete jednom kod ljekara i gotovo.”
Za sada, uređivanje nekoga u kratkosanika ostaje spekulativno. Ali nauka o efikasnosti sna brzo napreduje, a CRISPR još brže.
Po prvi put, istraživači mogu ozbiljno reći: otključavanje dodatna tri ili četiri sata budnosti dnevno možda će jednog dana biti stvarno moguće.
Ne danas, ne sutra. Ali uskoro, četiri sata sna mogli bi biti dovoljna noću, javlja N1.
