Vijest o smrti glumca Davora Janjića danas je potresla njegove kolege i prijatelje, ali i cijeli region podsjetila na blistavu karijeru nekadašnjeg jugoslovenskog Džejmsa Dina, kako su ga nazivali u medijima bivše države.
Preminuo je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu svega deset dana poslije 53. rođendana, simbolično, na dan republike u kojoj se proslavio i u čijim nekadašnjim granicama je nastavio da radi sve do smrti. Njegova profesionalna karijera trajala je bezmalo tri i po decenije. Rođen je u Tuzli 1969. godine.
“Rođen sam u Tuzli, a odrastao sam u Sarajevu, u braku Hrvatice i Srbina, kao njihovo jedino dijete. Majka je po struci ekonomistica, koja je radila u vojsci, a otac je bio oficir”, govorio je svojevremeno.
Glumom je amaterski počeo da se bavi još kao dječak u Sarajevu.
“Na sarajevskoj televiziji, u dječijem programu, imitirao sam, sjećam se, Laneta Gutovića, ali to nije bila gluma. To je bila više igra. Tada su režiseri primijetili valjda nekakav moj talenat, pa su me počeli zvati iz projekta u projekat”, govorio je Janjić u jednom intervjuu iz 1988. godine.
Prvu profesionalnu ulogu Nihada Halilovića u danas kultnom filmu “Ono malo duše” iz 1986. godine ostvario je još kao petnaestogodišnjak.
“Bio sam učenik drugog razreda gimnazije i u to me vrijeme ništa osim djevojaka nije zanimalo. No, jedan pomoćnik Ademira Kenovića me prepoznao na ulici i pozvao na audiciju za njegov novi film. Shvatio je da bi sa mnom, jer sam imao iskustva pred kamerama, bilo mnogo lakše raditi. No, ja nisam želio doći na audiciju, pa me jedan prijatelj praktično odvukao. Dobio sam ulogu, ali ni tada nisam mislio da ću se cijeli život baviti glumom”, prisjećao se Janjić.
Na vijest o njegovoj smrti oglasio se reditelj Ademir Kenović.
“Šokiran sam, pretužan, jako mi je žao. Ne znam šta da kažem, izgubili smo jednog od najtalentovanijih glumaca. Maloprije su mi tu informaciju potvrdili neki prijatelji”, rekao je Kenović, reditelj filma “Ovo malo duše”.
“Čovjek ti je, Senada, teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže”, Janjićeva je replika iz ovog filma koju su dana objavili gotovo svi mediji regiona i po kojoj je, bez sopstvene želje, postao opštepoznat.
Po sopstvenom priznanju, nije htio da studira glumu, ali “prisilio” ga je Dino Mustafić, kako će reći, nekad nadobudni omladinac, a danas poznati redatelj, koji je odnio njegove dokumente na akademiju i javio mu kad je prijemni ispit.
Upisao je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu prije završene srednje škole.
U bivšoj Jugoslaviji, potom, proslavio se ulogama Martina u filmu “Život sa stricem” i Malog u ostvarenju “Čaruga” i mnogim drugim. Zanat će definitivno, kako je sam rekao, ispeći ulogom Marka Topića u filmu “Granica” iz 1990. godine.
Kao veoma mlad, prije raspada bivše Jugoslavije, snimio je čak jedanaest profesionalnih filmova i bio apsolutna zvijezda u svojoj generaciji glumaca.
U brojnim tekstovima tadašnjih medija nazivaće ga jugoslovenskim Džejmsom Dinom, a on će govoriti da pored Dina uzore vidi i u Bogartu, Paćinu i De Niru.
Kasnije će tvrditi da mu je jedini uzor bio i ostao slovenački glumac Janez Škof.
S druge strane, on je bio i ostao uzor potonjim generacijama svojih kolega.
“Otišao si kao dobri duh svog Sarajeva i obilježio zauvijek našu mladost svojim ulogama, kao i našim druženjem u ovim vremenima koja svaki dan odnose takve dobre duhove iz naših života? Hvala za uspomene i sve ono što nas spaja u dobru? Davor Janjić je onaj zbog kojeg su mnoge generacije mladih ljudi odlučile baviti se glumom, a početak je film ‘Ovo malo duše’, kojem je on utkao svoj duh. Zato putuj, dobra dušo, dobri brate moj. Putuj u vječnost svoju i pronađi istinski mir. Saučešće porodici i svima onima koji su te osjećali svojim”, reakcija je Enisa Bešlagića, koji je s Janjićem glumio u filmu “Duhovi Sarajeva” iz 2007. godine.
Davor Janjić početkom ratnih sukoba u BiH otići će u Beograd i Zagreb, a onda i u London, gdje je radio kao kuvar, konobar i menadžer u knjižari.
“Bilo me je strah jer je rat praktično počeo ispred mojih vrata. S porodicom sam stanovao na Grbavici, blizu Vrbanja mosta, gdje je poginula prva sarajevska žrtva. Stoga sam 1993. napustio grad. Bio sam i u Beogradu i u Zagrebu. U potonjem sam proveo mjesec dana, kod jednih prijatelja, ništa na radeći. Onda sam sjeo u avion za London, bez posebnog razloga. Bio je to prvi let toga dana. Ali isto tako mogao sam otići bilo gdje”, riječi su Davora Janjića.
U Londonu će provesti tri godine (1993-1996), odakle će preći u Ljubljanu, gdje se vratio glumi. U Sloveniju ga je pozvao reditelj Andrej Košak.
Za ulogu u njegovom filmu “Autsajder” dobiće nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Kairu.
“Umro je Davor Janjić. Znali smo se čitav život i iako nikad nismo radili zajedno, cijenio sam njegov talenat. Putuj, generacijo, laka ti zemlja”, izjavio je Danis Tanović.
Iako je živio u Sloveniji, nakon rata, radio je u BiH, Hrvatskoj i najviše u Srbiji.
Dugo će se pamtiti i njegova uloga Kize u filmu “Nataša” Ljubiše Samardžića iz 2001. godine. Igrao je u filmovima Emira Kusturice “Život je čudo” i “Na mliječnom putu”, a ostvario je ulogu i u predstojećem srpskom filmu “Oluja”, koji je rađen u režiji i po scenariju Miloša Radunovića.
“Ja sam prošao rat i znam kako je to tragično vrijeme. Uz dogovor svih strana u sukobu i uz dogovor sa stranim silama, a na štetu domaćeg življa, veliki broj ljudi srpskog porijekla napustio je zemlju iz straha da ne bude ubijen, to je bila prava tragedija”, ispričao je za medije na snimanju filma “Oluja”, ne sluteći da će mu ovo biti posljednja uloga na filmu. Posljednjih godinu dana živio je u Beogradu, pišu Nezavisne novine.
