Svi oni koji su bar jednom bili na Gradskom stadionu u Banjaluci, dvorani “Borik”, na bazenu ili bilo kojem borilištu morali su primijetiti Ljubu Mihajlovića koji frenetičnim navijanjem uz rekvizite daje vjetar u leđa banjalučkim timovima.
Popularni Brko je dobri duh banjalučkog sporta, miljenik navijača, uprava i igrača, a proglašen je najvjernijim simpatizerom, ne samo Borca nego svih sportskih kolektiva grada na Vrbasu. Za njega je svaka utakmica praznik. Loši vremenski uslovi nikako ne mogu biti alibi za najpoznatijeg banjalučkog navijača kako bi podržao svoj klub. To radi već pola vijeka, a grlo i dlanove neće žaliti sve dok ga zdravlje bude služilo.
– Fudbal mi je u krvi od malih nogu. Nijednu utakmicu Borca još od vremena Jugoslavije nisam propustio. Sve do ove sezone kada su “crveno-plavi” bili gost-domaćin u Novom Gradu. Bodriti naše klubove za mene je relaksacija i oporavak od svakodnevice – rekao je Brko.
Fudbal posmatra s posebnom strašću, a naoružan je arsenalom rekvizita među kojima dominiraju trube i vuvuzele. U osmom redu na zapadnoj tribini numerisano je mjesto za njega. Blizu lože ali i zelenog tepiha, pa često zna i da pokrene navijanje.
– Zadovoljan sam kako je urađen stadion, a potvrda toga jeste meč protiv tuzlanske Slobode. Bilo je više od 7.000 ljudi, a uz takvu podršku Borac će ponovo izboriti evropsku scenu. Trenera Vinka Marinovića znam kao igrača, vjerujem u njega i naše igrače – dodao je Brko.
Priznaje da mu ponekad i supruga sugeriše da mnogo vremena provodi van kuće, ali on ima spreman odgovor.
– Dvorana i stadion su moj drugi dom, više volim da tu provodim vrijeme nego u kafani ili kladionici. Navijanje, druženje, vuvuzele i trube, obučem dres, šal i tu prestaje svaka briga – kazao je Brko.
U dvoranama ne treba da vlada tišina, igrači na terenu ili parketu moraju osjetiti da ih neko podržava.
– Moramo razgraničiti navijanje u halama i na otvorenom, kao i po sportovima. U košarci ili rukometu morate prepoznati dobar potez, nagraditi aplauzom koš ili gol, ali i zviždukom “pozdraviti” rivala. Moje navijanje je uvijek korektno, nikad ne vrijeđam po bilo kojoj osnovi. Ako hoćemo tišinu idemo u Narodno pozorište ili na groblje – uz osmijeh ističe Brko.
Bole ga prazne tribine
Čak i u vrijeme pandemije virusa korona Brko se snalazio kako bi bio pored terena. Priznaje da se ponekad služio i fintama poput one da zaduži redarsku uniformu jer su posjete bile zabranjene.
– Ja sam u dvorani ili na stadionu, bilo samo desetak ili 10.000 navijača. Slaba je posjeta, sramota je ako se neki naš klub bori za titulu ili za opstanak da nema podršku s tribina. Tužne su utakmice bez publike. Zato apelujem na mlade da se uključe prvo kao učesnici, a onda i navijači. Nema više entuzijazma, preovladali su telefoni, kafane i kladionice, a sve to ubija ljubav ka sportu – dodaje Brko za Glas Srpske.
