Pjevač Ivan Milinković, za čije vokalno umijeće i publika i stručna javnost konstatuje da je među najkvalitetnijim na prostoru bivše Jugoslavije, tri i po godine nakon napuštanja grupe Legende, u kojoj je proveo tri decenije, objavio je prvi solo album – “Pečat”.
Kompletan album dostupan je na zvaničnom Jutjub kanalu izdavačke kuće PGP RTS iz Beograda, a sadrži 10 pjesama.
Period u kom su pjesme nastajale za Milinkovića nije bio posut ružama. Razlaz sa kolegama iz Legendi nije protekao u prijateljskom tonu, potom je pandemija korona virusa dodatno zakomplikovala rad i promociju stvaralaštva, a tu je bio i još jedan krupan izazov – predstaviti se publici u novom ruhu i kao solo igrač.
Ipak, iskusni vokalni solista je savršeno i postepeno gradio muzički mozaik uz pomoć pažljivo odabranih singlova-spotova, sve više se približavao slušaocima i sada konačno – udario pečat.
“Otprilike je taj period koji pominjete bio realan za pripremu i za dobar odabir numera za album. Da, desio se taj diskontinuitet u karijeri. Ljudi su ranije navikli na moje drugačije nastupe, pratnju i rad u grupi, stil pjesama. Ipak, kao čovjek, a potom i kao vokalni solista, želio sam da odem u neke drugačije melodije. Biranje i snimanje je proces koji traje. Mnogo ljudi učestvuje, ne može čovjek ništa sam. Ali, od pjevača se na kraju očekuje završni udarac, pečat”, govori Milinković za CdM.
Nije bilo uzalud
Na novom početku, a zapravo nastavku višedecenijske iskrene ljubavi prema muzici i lijepoj noti, Ivan je odabrao šarolikost kao jedan od važnijih aduta.
“Znam šta mogu, ali sam htio da vidim gdje mi to ljudi više vjeruju. Bitno je da se puno ljudi pronađe u mnogim pjesmama. Htio sam da tu bude rafiniranih narodnih pjesama, dakle onih u narodnom ruhu, onda i pop numera. Recimo, naslovna je klasična pop numera, ‘Nagovara soko razvigora’ nam donosi i nešto drugačije – moderan, savremen etno. Imamo i ‘Jano mori’, makedonsku najljepšu, pomalo modernizovanu – da se približim generacijama koje slušaju drugačije, a da opet njegujem originalne note”, objašnjava Milinković.
Legendarni Sergej Bubka svojevremeno je s lakoćom obarao (svoje) svjetske rekorde u skoku s motkom, podižući visinu postepeno.
Metaforički – isto je učinio Milinković, kako bi dokazao da nakon napuštanja grupe nikako nije stagnirao ili nazadovao, već samo napredovao. Zbog toga i ne čudi što iza svake numere, pa tako i albuma, čvrsto stoji.
“U svakom poslu, bar za one koji normalno razmišljaju, trudite se da budete odgovorni i date maksimum. Kada nešto uradim, smatram da je to – to. Ne bih ni radio da je drugačije, a vodim se kriterijumima baziranim na višedecenijskom iskustvu. Vjerujem u svoje numere koje su zaista, svaka na svoj način, snažna poruka. Htio sam da dokažem i sebi i drugima da sam bio na visini zadatka”, poručuje pjevač.
A publika, ako je vjerovati porukama koje je Ivan primio, a potom nam ih i prenio, već voli “Pečat”.
“Jako su lijepe kritike, meni na radost, a ponos ostavljam drugom. Ne obmotavam se time, na zemlji sam sa sve četiri, žargonski rečeno. Drago mi je, ipak, što imam argumente za to da nije uzalud sve ovo što sam radio godinama”, raduje se Milinković.
Emocija kao uslov
Biti na visini zadatka znači i ogoliti dušu, pa je tako Milinković dirao i tamo gdje boli.
“Čovjek mora imati ožiljak. Bez njega, duša ne može da pjeva. Svaka numera izlazi iz duše. Znate, muzika ima terapeutski efekat za one koji slušaju, ali i za nas koji pjevamo. Nastojim da publiku, pa i moju u Crnoj Gori, a kažem moju – jer znam kako sam prihvaćen kod vas i koliko sam emocija ostavio tu, podignem na emotivno viši nivo. Bavljenje umjetnošću podrazumijeva emociju. Bez toga ne priznajem nijednu umjetnost”, podvlači Milinković.
Ljubav je univerzalna kategorija, podsjeća vokalni solista.
Pritom, jedina je na svijetu koja se umnožava kada se dijeli. Tu razmjenu Ivan praktikuje sa publikom – on njima “donesi” emociju na sto, a oni uzvrate podrškom.
To je, kaže pjevač, naročito evidentno na primjeru numere “Pesma ocu”, koja obiluje životnom emocijom.
“Oda je to ocu koga više nema, ali i svim roditeljima koji su živi. Zašto? Dobijam puno poruka onih koji su izgubili roditelje, koje je pjesma jako pogodila, pa i od onih koji imaju roditelje – kažu mi da je ovo dodatni motiv da shvate šta znači imati nekog pored sebe, kako je lijepo kada si nečije dijete. Eto, dokazujemo da ne moraju sve ljubavne pjesme biti o odnosu muškarca i žene, već mogu biti i angažovane u smislu osvješćivanja”, objašnjava Milinković.
Ivan je sa saradnicima uradio ono što je bilo do njega, a na potezu su oni uz čiju bi pomoć sve ove numere uživo mogao otpjevati, kako se kaže, gdje god ima struje.
“Ne idem gdje me ne zovu, a kad bude interesovanja i kad se sklope sve kockice i ispune neki uslovi – eto me. Da podsjetim publiku šta radim. Dobijam puno lijepih poruka iz Crne Gore i Podgorice”, stavlja Milinković pečat na razgovor za CDM.
