Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković izjavio je da je Zajednica srpskih opština hitna obaveza Prištine koja mora biti ispunjena bez odlaganja, kao i da je svaki pokušaj Prištine da se o ovoj temi ponovo pregovara ili da se formiranje ZSO uslovljava nekakvim novim pomacima u dijalogu, direktno suprotstavljen principima dijaloga i normalizacije odnosa.
On je u autorskom tekstu za današnju Politiku, rekao da je Beograd “i rečju i dijelom” nebrojeno puta pokazao da je dosljedno posvećen dijalogu, ali da je sada vrijeme da tu vrstu posvećenosti konačno pokaže i Priština.
Objašnjava da su svi potrebni osnovni elementi za formiranje ZSO sadržani u samom Prvom briselskom sporazumu i u još tri dodatna sporazuma koji se odnose na ovu temu.
– Svaki prijedlog odstupanja od slova sporazuma zapravo je samo eufemizam za odbijanje primjene. Riječ je o javno dostupnim sporazumima, a sam proces njihovog usaglašavanja bio je i dug i mukotrpan, i nerijetko su se danima lomila koplja oko svake riječi ili znaka interpunkcije. Tako da dogovoreni sporazumi o ZSO ne mogu da podležu proizvoljnim podešavanjima i izmjenama. ZSO je samo ono što je dogovoreno u Briselu, sa jasno definisanim nadležnostima – i ništa manje od toga – zaključio je Petković.
Kako je rekao Beograd nema namjeru da ponovo pregovara o ispunjenju onoga što je već garantovano postignutim sporazumima i čija je implementacija detaljno razrađena istim tim dokumentima.
– Takođe, imamo i obavezu i pravo da istrajemo u stavu da ispunjenje već preuzetih obaveza ne može da bude uslovljeno postizanjem novih dogovora u okviru dijaloga, naročito u okolnostima u kojima je Beograd u dobroj vjeri i u potpunosti ispunio sve svoje dosadašnje obaveze – napisao je Petković.
Direktor Kancelarije za KiM je podsjetio da kada su u martovskom pogromu 2004. godine hiljade albanskih ekstremista krenule u obračun sa svime što je srpsko na Kosovu i Metohiji, da je jedna stvar čak i najvećim skepticima postala “belodano jasna” – da su Srbi samim svojim postojanjem “trn u oku ideologa separatističkog pokreta u srpskoj južnoj pokrajini”.
-Konstantno obespravljivanje našeg naroda, pažljivo dozirani, ali stalni i dosljedni napadi na Srbe i njihovu imovinu, pravno nasilje, kampanja mržnje prema svemu srpskom, koje nisu pošteđeni čak ni srpski proizvodi na rafovima prodavnica, pravo su lice onoga što nepopravljivo neiskreni i cinični prištinski političari opisuju kao “najmlađu evropsku demokratiju”. U odsustvu demokratije i svakog nagovještaja da je bezbjedan i dostojanstven život za Srbe na KiM moguć, a iz prirodnog poriva jednog naroda da opstane, rođen je politički koncept ZSO – napisao je Petković.
Kako je pojasnio, Beograd je taj koncept stavio u samo središte dijaloga koji se sa Prištinom odvija uz posredovanje Evropske unije i naglasio da je ZSO posvećeno prvih šest od ukupno 15 tačaka Prvog briselskog sporazuma.
– Ona, dakle, nije bila jedna od tema, već je bila ključna i centralna tačka dijaloga koji je doveo do potpisivanja tog sporazuma i do danas je za nas ostala nešto na čemu svaka pomisao o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine i situacije na terenu mora da počiva. Јer, naglašavam još jednom, ideja o ZSO nije politički luksuz i kapric, već način da Srbi na KiM fizički opstanu i budu intitucionalno zaštićeni od opasnog i agresivnog djelovanja ekstremista u Prištini – kaže Petković.
Prema njegovim riječima, koliko je borba predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za ZSO bila ispravna, najbolje pokazuje “decidan stav” Prištine da po svaku cijenu izbjegne ispunjenje ove svoje obaveze.
– Iskustvo nas uči da ono čemu se Priština tako snažno odupire, po pravilu je u interesu srpskog naroda. Da je ZSO naša nasušna potreba, potvrđuje i eskalacija nasilja protiv srpskog naroda na Kosovu i Metohiji kojoj smo svjedoci proteklih mjeseci – napisao je Petković za Politiku.
Kako je rekao, tvrdoglavo odbijanje Prištine da srpskom narodu kroz formiranje ZSO pruži garancije opstanka traje skoro 10 godina, a posljedica je, ne samo prolongiranje faktičkog vanrednog stanja u kojem Srbi na KiM žive od 1999. godine već i “sveprožimajuća agonija čitavog društva na KiM”.
– To društvo je postalo trajni talac ideologija i politika mržnje koje se proizvode u Prištini. Pri tom, koncept ZSO ni na koji način ne ugrožava Albance na KiM. Da je ona formirana prije nešto više od devet i po godina, kad joj je i bilo vrijeme, danas bismo na terenu imali stabilnije i bezbjednije prilike u društvu u kome je smanjen međuetnički jaz. Toliko je rana moglo da bude zacijeljeno i problema da bude riješeno samo da je Priština bila voljna da ispuni ono na šta se obavezala, ili da je EU željela da u punom kapacitetu bude garant potpisanog i osigura sprovođenje Prvog briselskog sporazuma – naglasio je Petković.
Direktor Kancelarije za KiM dalje navodi da je razloge za takvo postupanje Prištine moguće tražiti samo na polju iracionalnog, odnosno u činjenici da je “mržnja prema Srbima i svemu srpskom toliko duboko ukorijenjena u ideologiju albanskih političara na KiM da ne može sama od sebe da izblijedi i nestane protokom vremena”.
– Nekada je ta ideologija skrivena između redova, a nerijetko je, kao u slučaju Aljbina Kurtija i njegovog Samoopredeljenja, javno deklarisana esencija političkog djelovanja. Šta više, danas je antisrpska politika Aljbina Kurtija postala samo središte njegove vladavine u Prištini, a da to nisu ni ekonomija ni privreda niti vladavina prava – piše Petković.
Kako kaže, u samom briselskom dijalogu predstavnici Beograda nikada u proteklih devet i po godina nisu prestali da se dosljedno i odlučno bore za Zajednicu srpskih opština, kao i da je ona za srpsku stranu bila tema na svakom sastanku, jer, naglašava Petković, ne može biti kompromisa oko najelementarnije humanosti i zahtijeva da našem narodu bude dozvoljeno da traje i postoji tamo gde kontinuirano živi vijekovima.
– Na čemu možemo da gradimo buduće srpsko-albanske odnose, ako našem narodu ne može da se da čak ni takva garancija? – pitao je Petković.
Kako je rekao, uprkos stalnom insistiranju Beograda na doslovnoj primjeni svih odredaba Prvog briselskog sporazuma, kao i pratećih sporazuma iz 2013. i 2015. godine koji regulišu pitanje formiranja Zajednice srpskih opština, do danas nije postignut nikakav formalni pomak po tom pitanju.
– Kako bez formiranja ZSO objektivno nije moguće ostvariti bilo kakav suštinski napredak ni po kojem drugom pitanju od značaja za proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine, našli smo se, ne našom voljom i krivicom, u nekoj vrsti zamrznutnog konflikta, a on je prijetio da preraste u pravi konflikt širokih razmjera svaki put kada bi se neodgovornim i neuračunljivim političarima u Prištini za time ukazala potreba – kaže Petković.
Dodaje da će se “čitaoci ovih redova” sa razlogom zapitati: ali gdje je u svemu tome Evropska unija, i nije li ona posredovala u razgovorima i bila garant sprovođenja dogovorenog?
– Između ostalog, Beograd je od EU posrednika tražio da neodložno ispune svoju obavezu iz člana 21. Opštih principa iz 2015. godine, koji eksplicitno propisuje obavezu EU da – odmah pošto Upravljački tim za izradu Nacrta Statuta ZSO i završi rad na tom dokumentu – sazove sastanak Dijaloga na visokom političkom nivou na kojem bi taj dokument bio prezentovan Beogradu i Prištini. Ta obaveza je citiranim sporazumom predviđena kao prvi korak u procesu formalnog početka formiranja ZSO – rekao je Petković.
On pojašnjava da iako je u aprilu 2018. godine EU službeno potvrdila mandat Upravljačkog tima da počne rad na izradi Nacrta Statuta i uprkos tome što je u avgustu 2018. godine Upravljački tim službeno obavijestio Brisel da je završio svoj posao po ovom pitanju, EU posrednici još uvijek nisu postupili u skladu sa pomenutom obavezom iz člana 21. Opštih principa.
– Biće prilike da posebno govorimo o razlozima za dosadašnje nedovoljno efikasno djelovanje EU, koja je umjesto insistiranja na formiranju ZSO, a time i na suštinskoj deblokadi procesa normalizacije odnosa Beograda i Prištine, radije birala da apeluje “na obje strane”. Do promjene u narativu EU i drugih zainteresovanih strana na Zapadu, kada je riječ o ZSO, došlo je postepeno u posljednjih nekoliko mjeseci, da bi tek unazad nekoliko nedjelja te poruke prerasle u sasvim eksplicitan zahtev Prištini i Kurtiju za ispunjenje obaveza. Umjesto odgovora Prištine, na djelu je neka vrsta diverzije u kojoj iznenada svi u Prištini imaju mišljenje (uključujući i pojedine strane nevladine organizacije) o tome kako bi ZSO trebalo da se zove, kako bi trebalo da bude strukturisana i sa kojim nadležnostima – kaže Petković, prenosi Tanjug.
