Maloljetna djevojčica iz Tuzle duži vremenski period je, prema tvrdnjama njene majke, žrtva vršnjačkog nasilja, a situacija je kulminirala do te mjere da je dijete juče pokušalo sebi oduzeti život.
Tragedija je spriječena, škola se ograđuje od slučaja, a institucije su na potezu.
Prve sumnje da se nešto dešava u školi majka je primijetila kada je njena trinaestogodišnja kćerka odbila ići na ekskurziju. Nakon toga uslijedili su izgovori za neodlazak na nastavu. Ispostaviće se da su razlozi bili uvredljive poruke na društvenim mrežama upućene njenoj djevojčici ni manje ni više nego od njenih vršnjakinja iz razreda.
– Danas nije u pitanju samo moje dijete. Sutra će biti bilo čije. Ovo mora stati! Poruke su veoma loše, zlobne su. Ako su oni u stanju napisati takve poruke, zamislite šta je ona preživljavala u školi – priča za FTV majka djevojčice.
Poruke su, ipak, samo vrh ledenog brijega jer se iza toga krije višemjesečno psihofizičko maltretiranje, kaže majka.
Uvrede na račun porodice, izgleda, ponašanja, ali i prijetnje dovele su do toga da je djevojčica pokušala sebi nauditi. U školi, koja bi osim porodice trebala biti mjesto sigurnog odrastanja, kažu da poruke nisu poslate u vrijeme nastave, ne smatraju se odgovornim da poduzmu bilo šta, ali ipak, nakon što su roditelji počinili pritisak i alarmirali institucije, sazvan je roditeljski sastanak.
– Bio je sazvan roditeljski sastanak sa svim roditeljima i učenicima koji su učestvovali u toj prepisci za koju je utvrđeno. Učestvovala su i dva inspektora policije Lukavac -navodi Damir Turkić, direktor Osnovne škole Prokosovići.
– Suprug, moja djevojčica i ja smo ušli u Osnovnu školu Prokosovići na sastanak gdje su sjedili i roditelji djevojčice koja je bila glavna u ovom incidentu. Mi smo sjeli, oni su ustali, nasmijali nam se i izašli jer su imali podršku direktora Damira Turkića – kaže majka djevojčice.
Slučaj je prijavljen i MUP Tuzlanskog kantona, ali i Centru za socijalni rad, u kojem kažu da je prerano da se isti okarakteriše kao vršnjačko nasilje jer je, prema njihovim riječima, potrebno pronaći uzroke.
Pitanje za struku, ali i širu javnost: da li treba da se dogodi tragedija da bi svi u lancu reagirali pravovremeno?
– Svi se više bavimo materijalnim potrebama djece nego što su to njihove emocionalne ili psihološke potrebe djece. Tu negdje treba i tražiti mogućnosti da se te potrebe zadovolje – ističe Amira Hodžić, direktorka Centra za socijalni rad Lukavac.
Ovo nije jedini slučaj vršnjačkog nasilja na ovom području, sudeći prema podacima Odgojnog centra Tuzlanskog kantona. Kažu, u poslijednjih pet godina evidentiran je porast nedoličnih ponašanja maloljetnika. Ipak, kažu sve počinje u porodici, prenosi Crna hronika.
– Porodica treba što više utjecati na svoje dijete, tj. maloljetnika kroz razgovor i ukoliko primijete da se njihovo dijete ne ponaša u skladu s ponašanjem ostalih vršnjaka, trebaju obavijestiti Centar za socijalni rad – poručuje Faruk Durmić, direktor Odgojnog centra TK.
I dok iz jednog centra evidentirani slučajevi se proslijeđuju u druge institucije, negdje je sistem zakazao saglasni su naši sagovornici.
Iz primjera s početka priče moglo bi se zaključiti da se na prevenciji ne radi dovoljno, jer samo pukom srećom ovaj slučaj nije završio tragično. Da jeste, pitanje za sve iz ove priče glasilo bi: čija je to odgovornost? Nije kasno, pa zato pitamo: šta ćete poduzeti, prenosi Srpskainfo.
