Suđenje Branislavu Zeljkoviću i ostalim optuženima u predmetu “Korona ugovori” obilježila je prepirka između odbrane i republičkog tužioca prilikom saslušanja stručnog svjedoka Milana Tomazovića, a tom prilikom advokat Jadranka Ivanović pitala je “Jesmo li mi magarci”, a tužilac kazala da odbrana površno radi posao.
Tomazović je po zahtjevu republičkog tužilaštva analizirao podatke sa hard diska koji se odnose na vještačenje mobilnih telefona optuženih i forenzičke kopije, kao i listinge poziva. Analizirao je njihovu međusobnu komunikaciju.
Osim Zeljkovića, koji je bio direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske (IJZ RS) u ovom slučaju sudi se direktoru firme “Prokontrol” Slavku Bojiću, direktoru firme “Promeding” Draganu Dubravcu, te bivšem direktoru preduzeća “Sineks laboratorija” Saniju Crljiću.
Optužnica ih tereti da su u vrijeme pandemije virusa korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme te oštetili budžet Srpske za više od 1,3 miliona KM.
Za odbranu je bilo sporno, da li je Tomazović postupao kao vještak te su istakli da je bez tužilačke naredbe radio analizu podataka.
Republički tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević rekla je da pomenuti nije vještak, već stručno lice, analitičar. Branilac prvooptuženog advokat Ivanović tražila je da se odbije slušanje pomenutog jer je njegov rad plod “trule voćke” odnosno nezakonitih dokaza.
Predsjednik sudskog vijeća Dragan Uletilović odlučio je da se Tomazović sasluša kao svjedok, stručno lice. Burnu reakciju odbrane izazvala je i odluka da se svjedoku dopusti da koristi dokumente iz izvještaja koji je sačinio kao i to što je tužilac kao dokaz sudu predala kopiju hard diska koji je koristio svjedok prilikom analize podataka.
Ivanovićeva je tada upitala “Jesmo li mi ovdje magarci” naglašavajući da se kao dokaz uvodi nešto što nisu vidjeli i da se ne zna da li je kopirani disk istovjetan disku koji je koristio vještak, te zašto nije čuvan u sudu. Tužilac Tadić Stojisavljević, između ostalog, je istakla da je hard disk dokaz tužilaštva u koje odbrana imala uvid i da je odbrana “površno radila posao”.
Nakon brojnih prigovora i prepirke koje je trajala 45 minuta konačno je saslušan Tomazović. Pojasnio je da je analizirao podatke vještačenja mobilnih telefona koje uradila Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH i izdvojio telefonsku komunikaciju brojeva koje su koristili optuženi. Kako je rekao analizom je utvrdio da je u periodu od 27. decembra 2017. do 1. septembra 2021. godine Zeljković koristio dva telefona sa tri broja i da je imao komunikacije sa optuženima Crljićem Bojićem i Markovićem. Pojasnio je da je analizom utvrđeno da je bilo međusobnih komunikacija između ostalih optuženih.
Zajedno Zeljkovićem i ostalima bio je optužen i vlasnik turističke agencije “Travel for fan” Saša Marković koji je priznao krivicu i rekao da je Zeljkoviću dao 250. 000 KM mita. On je na osnovu toga osuđen na 10 mjeseci zatvora i obavezan je da vrati oko 578.780 KM nelegalno stečene koristi.
Komunikacija
Prema analizi koju je uradio Milan Tomazović, Zeljković je od 27. decembra 2017. do 1. septembra 2021. godine imao 245 komunikacija i 237 poruka sa Crljićem koji mu je u telefonu bio memorisan kao “Sani Sineks”, te 69 komunikacija s Markovićem čiji je broj imao memorisan kao “Đajin Saša”. Rekao je da je Zeljković imao razmijenjenih osam poruka s Bojićem, a na viberu 245 poruka razmijenjenih sa “Sašom Đajinim”. On je analizom našao imejl komunikaciju između Zeljkovića i Bojića, a radilo se o ponudi za uspostavljanje sistema praćenja i kontrole vakcinacije. Tomazović je kazao da je analizom telefonskog broja koji pripada Dubravcu utvrđeno da je on u pomenutom periodu imao 14 komunikacija s Bojićem, a 16 sa Markovićem. Između ostalog je kazao da je Marković u analiziranom periodu imao 277 čet poruka s Dubravcem, kao i 10 SMS.
Izvor: Glas Srpske
