Mnogi se turisti iznenade kada na ulicama japanskih gradova ne uspiju da pronađu kantu za smeće. Evo zašto u Japanu nema kanti za smeće na ulicama, a ipak je sve čisto!
Užurbane ulice, gužva, na hiljade ljudi koji žure na posao, sa posla, na sastanke… Oko njih nijedna kanta za otpatke, ali nigdje nema nijednog papirića na podu.
Kako je to moguće? Govorimo, naravno, o Japanu, zemlji u kojoj klasične kante za smeće na javnim površinama praktično ne postoje, a ipak je jedna od najčistijih zemalja svijeta i na ulicama gotovo da ne možete vidjeti nijedan bačen papirić.
Zašto u Japanu nema kanti za smeće na ulicama? Odgovor ima veze sa jednim događajem iz prošlosti, ali i s osjećajem lične odgovornosti koji vlada u toj zemlji…
Papir od užine nose u džepu do kuće
Ako je stanovnik, na primer Tokija, na ulici popio kafu za nošenje, on će svoju zgužvanu čašu nositi u torbi ili džepu.
Papir od užine takođe smatraju svojom odgovornošću i baciće ga kad stignu kući ili na posao. Iako nemaju, kao mi, mogućnost da na svakih nekoliko koraka bace smeće, oni ga ne ostavljaju po ulicama, parkovima i javnim površinama.
Zanimljivo je i da veliki broj turista, naravno ne svi, često prihvate ovu naviku iako se u svojim državama ponašaju sasvim drugačije. U jednom istraživanju japanske turističke organizacije, posjetioci su istakli to što nigdje nema kanti za smeće kao jedan od najizazovnijih djelova putovanja, piše CNN, a problem sa smećem koje turisti ostavljaju imaju neka mjesta, poput gradića i parka Nara, u kojem živi više od 1.400 jelena.
Sve je počelo 1995. godine
Sve je počelo devedesetih godina. Do tada su u Japanu, kao i svuda drugdje, kante bile uobičajena stvar. Ali nakon terorističkog napada u Tokiju 1995. godine, u kojem je eksplozivna naprava bila ostavljena upravo u kantu za smeće, vlasti su iz predostrožnosti uklonile većinu javnih kanti, posebno one na željezničkim stanicama i prometnim mjestima.
Japanci su ovu mjeru prihvatili i s vremenom je ona postala nova društvena norma. Kako je život bez javnih kanti za smeće dobro funkcionisao, kante nikada nisu vraćene na ulice. Stanovnici Japana jednostavno su prihvatili da je njihov otpad – njihova odgovornost.
Lična odgovornost u Japanu
Razlog zbog kog je ovaj “eksperiment” uspio u velikoj mjeri leži u japanskoj kulturi ,koja snažno naglašava ličnu odgovornost i brigu za zajednički prostor. Ako kupe piće u prodavnici, ambalažu će baciti u reciklažni kontejner na ulazu ili je odnijeti kući i baciti u svoj kućni otpad.
Otpad koji su proizveli, vjeruju Japanci, njihova je odgovornost do kraja.
Napredan sistem reciklaže
Dok se u Srbiji i dalje mnogi muče sa kontejnerima za plastiku i papir, posebnim kesama i smatraju da je posao nekog drugog da skuplja smeće za njima, u Japanu je sistem odvajanja otpada izuzetno detaljan i funkcionalan.
Neki gradovi imaju mogućnost odvajanja čak deset različitih kategorija otpada – od plastične ambalaže, papira i aluminijuma do stakla različitih boja. Stanovnici tačno znaju kada se šta iznosi, jer raspored odvoženja otpada varira od kvarta do kvarta. Postoje kazne za nepoštovanje pravila, ali većina ljudi se više plaši osude komšija i društva.
Red, disciplina i poštovanje zajedničkog prostora duboko su ukorijenjeni u japansko društvo. Svi smo vidjeli snimke poslije utakmica kada japanski navijači sami čiste tribine prije odlaska. Čistoću i njeno održavanje jednostavno ne smatraju poslom nekog drugog, već zajedničkim zadatkom cijelog društva.
I ne trebaju im institucije da im nameću pravila, skupljaju za njima i brinu se da okruženje u kojem žive bude čisto i prijatno.
Euronews
