Visoko u italijanskim Apuanskim Alpima, bijeli kararski mermer vijekovima je cijenjen među vajarima, uključujući i Mikelanđela.
Međutim, u gradu u podnožju planine, gdje su nekada vrhunski majstori godinama klesali prelijepe statue, taj posao sada obavljaju robotske ruke – vođene softverom sa vještačkom inteligencijom koji su razvile italijanska kompanija ROBOTOR i njena matična firma LITIX.
Đakomo Masari, osnivač i izvršni direktor kompanije, kaže da ova tehnologija sada svima omogućava da realizuju umjetničku zamisao bez ograničenja u pogledu onoga što mogu da proizvedu.
‘’Cilj je da možete da kreirate nešto na osnovu svoje ideje, čak i ako nemate vještinu za to, kako biste zaista mogli da izrazite sebe i svoju kreativnost bez razmišljanja o proizvodnim ograničenjima.
U suštini, ako imate kamen, ideju i robota, možete kreirati bilo kakav dizajn koji poželite”, kaže Masari.
Prema Đakomovim riječima, njegovi klijenti uz pomoć jednog od njegovih robota mogu postići iste rezultate kao i vajar sa dvadesetogodišnjim iskustvom.
On ističe da je to rezultat višegodišnjeg prenošenja decenija praktičnog znanja o obradi mermera u sistem koji gotovo svako može da koristi.
Kompanija je razvila sopstveni softverski sistem još prije masovne pojave vještačke inteligencije i Đakomo vjeruje da je kompanija, zahvaljujući svojim robotima i softveru, demokratizovala umjetničko vajarstvo.
Godinama su roboti bili zaduženi samo za samu izradu – pretvaranje gotovog digitalnog modela u kamen. Sada je riječ o mnogo značajnijoj promjeni, i to u fazi u kojoj se najmanje očekuje prisustvo mašine: u samom procesu dizajniranja.
Do sada je ovakva vrsta klesanja bila rezervisana za svega nekoliko specijalizovanih ateljea, ali je kompanija ROBOTOR upravo napravila manju i jeftiniju mašinu – ‘Model S’ – sa ciljem da omogući učešće širem krugu ljudi.
Đakomo vjeruje da bi ovi alati mogli da promijene način i na koji se podučava vajarstvo, tako što bi se roboti postavljali u škole gdje bi učenici mogli da uče o digitalnoj izradi.
Kompanija zapravo tu ideju već sprovodi u djelo u saradnji sa pojedinim univerzitetima u Italiji.
Ne gledaju svi u Karari blagonaklono na ove mašine. Neki od tradicionalnih vajara iz tog grada, koji su decenijama učili zanat radeći ručno, osjećaju nelagodu.
I umjetnici kažu da je situacija složena.
‘’Kao umjetnik koji djeluje na čelu tehnološkog razvoja u 21. vijeku i dalje crpim najviše inspiracije iz umjetničkih djela nastalih prije 500 ili 600 godina.
To, po mom mišljenju, govori u prilog ideji da su određene vrste umjetničkih postupaka univerzalne, odnosno vanvremenske’’, ističe Davide Kvajola umjetnik.
Davide, koji stvara djela koja naziva ‘algoritamskim skulpturama’, koristio je ROBOTOR alate za različite projekte, ali insistira na tome da kreativni čin ostaje isključivo u ljudskim rukama.
Uprkos svojoj sofisticiranosti, ističe Davide, robot je i dalje samo alat koji čeka na ljudsku ideju. /TVCG /Meridijani/
