Banjalučanka Jelena Pralica je sinoć, u srijedu, 21. januara, doživjela šokantno iskustvo u Banjaluci, gdje je spasila sugrađanku koju je, prema njenim tvrdnjama, suprug odveo do Vrbasa s namjerom da ih oboje gurne i baci u rijeku.
- Muškarac vukao ženu koja je bila na koljenima.
- U braku već 18 godina.
- Borila se kao lavica.
Heroina ove priče, koju je podijelila na društvenim mrežama, ispričala je za “Nezavisne novine” da je o svemu obavijestila policiju.
Žena na koljenima
“Sinoć, oko 21 čas, sa djevojčicom odlazim po sina na trening, i u povratku u Šeheru, na samoj obali Vrbasa, u poprilično mračnom dijelu naselja, krajičkom oka vidim parkiran automobil, svjetla upaljena, a pored njega muškarac doslovno vuče ženu koja je na koljenima”, navela je Pralica.
Vozila ispred nje su, dodaje, samo prolazila.
“Zaustavljam se da vidim šta se dešava, i ovi iza mene me samo zaobilaze i nastavljaju dalje. Žena se nekako istrgla i kreće prema cesti, spuštam prozor i pitam je da li je dobro i treba li joj pomoć”, navela je Banjalučanka.
Prišla joj je, dodaje, te molila da je odvede odatle.
Djeca u autu
“Ulazi na zadnja vrata iza mene, shvatam da joj nije svejedno jer vidi da su u autu i djeca, ali joj govorim da samo brzo uđe. Bukvalno u zadnji čas uspijeva da zatvori vrata, jer je u međuvremenu i taj muškarac stigao do nas i pokušava da ih otvori.
Ne znam kako u sekundi uspijevam pomiriti strah od toga da je ne izvuče i onog da ne ispadne tu iz mog auta, ali brzo se udaljavamo, vozim sa srcem u petama i bez daha, i ona mi govori da ne moram da brinem, da je ključ od auta kod nje i da on ne može da nas prati i stigne”, navodi Banjalučanka.
Usporila je, dodaje, te pitala gdje da je odveze.
“Kaže, bilo gdje. Pitam je da li je povrijeđena, treba li medicinsku pomoć, kaže da nije, i da je, ako mogu, odvezem kući. Vozim do mjesta gdje mi je rekla, ćutimo, ne želim da kažem ništa pogrešno”, navodi Pralica.
Pitala ju je u jednom momentu da li je taj muškarac neko koga poznaje, ko može da joj naudi.
Borila se kao lavica
“Odgovara da joj je to suprug, u braku su već 18 godina, i tu kreće bujica, saznajem čitav njihov zajednički život i probleme koji su doveli do toga da je to veče, u alkoholisanom stanju, odveo do Vrbasa s namjerom da ih oboje gurne i baci u rijeku. Borila se, kaže, kao lavica”, navodi ova Banjalučanka.
Ostala je, dodaje, bez daha slušajući strašne detalje iz života nekoga koga prvi put vidi.
“Nastojim da joj kažem nešto smisleno, ali da istovremeno poštujem njenu intimu i bol kroz koju prolazi. Govorim joj da ima nade, da izlaz postoji, da mora da potraži spas. I da brine o sebi. Stajemo, osjećam njen sram i strah, brzo se udaljava, a mi odlazimo kući.
Djevojčica je mala i ništa ne razumije, dječak se, naravno, uplašio, najviše toga da će nas taj čovjek pronaći i pratiti. Govorim mu da to sigurno nije moguće, a i da mi nismo ti koji su učinili nešto loše, već samo dobro, i onoliko koliko je bilo u našoj moći”, objašnjava Banjalučanka.
“Mogla sam samo okrenuti glavu”
Potom je alarmirala policiju.
“Pozivam policiju i pričam im sve šta se desilo te ih molim da postupe u skladu sa nadležnostima i mogućnostima, i dalje uplašena zbog onoga čemu sam svjedočila, ali i onoga što tek može da se desi”, ističe Pralica.
Razmišljala je da li je pogriješila, u autu su joj bila djeca.
“Ne znam. Možda, vjerovatno. Mogla sam samo okrenuti glavu, praviti se da ne vidim, dodati gas. Nisam mogla. Ono ljudsko u meni nije mi dozvolilo da samo prođem i nastavim kao da se ništa ne dešava. Ne želim ni da govorim ružno o onima koji nisu zastali i pomogli, čak ni zbog toga što su u autima uglavnom bili muškarci koji su takođe došli po sinove na trening, oni najbolje znaju kako se osjećaju zbog toga i šta im je na duši. I čemu uče svoju djecu”, ističe Pralica, te dodaje:
“A ona… Ako ikada ovo pročita, a i ako ne pročita, njoj i svakoj drugoj ženi koja proživaljava isti ili sličan pakao samo želim da kažem da rješenje postoji, da traži pomoć, da nije sramota, da ima ljudi koji će je izbaviti, da mora da voli sebe i da se bori za sebe, da spas postoji. Želim joj sto sreća u životu.
A vama da nikad ne okrenete ni pogled ni srce od nekoga ko se bori za život, kome ste možda baš vi u tom trenutku jedina nada, jedina ruka i jedina šansa da preživi”.
