Oglasio se Draško Stanivuković:
SNSD se nakon 26 godina vlasti „sjetio“ da najavi besplatne udžbenike za sve osnovce, tek kada je postalo jasno da građani više ne prihvataju izgovore i prazna obećanja. Svaku mjeru koja će pomoći građanima podržavam, ali mislim da partijska govornica nije mjesto za takve vijesti.
Iako ste nas i na tom putu sabotirali, Banja Luka već petu godinu zaredom obezbjeđuje besplatne udžbenike za sve osnovce.
Podsjećam, Dodik je kao predsjednik Republike tada povećao sopstveni budžet na 77 MILIONA KM, ali tada nije bilo ni volje ni sluha da se pomogne porodicama širom Republike. Za vlast, novca ima. Za djecu, tek kad pritisak postane prevelik.
Ako već nemate ideju, slobodno prepišite od onih koji rade. Razlika je u tome što mi ne obećavamo, mi ispunjavamo.
SNSD je nepogoda koja godinama pustoši Republiku Srpsku!
Nije to nepogoda kao poplava ili zemljotres koja dođe i prođe – ovo je nepogoda koja traje, koja ostavlja pustoš iza sebe i koja svaki dan uzima po dio naše budućnosti.
Zbog te nepogode danas radnicima rudnika „Nova Ljubija“ pomažemo iz Fonda solidarnosti. Ne zato što ih je zadesila prirodna katastrofa, već zato što ih je pogodila politika koja je uništila sistem, preduzeća i sigurnost stotine radnih mjesta.
Fond koji treba da bude oslonac u nesreći, postao je alat da se prikriju posljedice loših odluka. Danas se tim novcem kupuje tišina na šest mjeseci, a sutra niko ne zna šta će biti sa tim ljudima.
Pet stotina porodica danas živi u neizvjesnosti. Polovina će se možda snaći, a druga polovina će, kao i mnogi prije njih, biti natjerana da sreću traži daleko od svoje kuće.
Jednokratne pomoći, koje se najavljuju baš u izbornoj godini, najbolji su dokaz koliko je malo stvarnih rješenja. Da su mislili na narod, te mjere bi bile stalne, a ne vremenski usklađene sa glasanjem.
Zadužujemo se stotinama miliona da bismo prikrili posljedice loših politika, dok nam izmiču resursi, preduzeća i ljudi.
I zato danas moramo postaviti jedno jednostavno pitanje: šta ostaje Republici Srpskoj nakon svih tih „privatizacija“, dugova i kratkoročnih mjera?
Jer, ako nastavimo ovim putem, najveći izazov neće biti kako preživjeti jednu krizu, već kako obnoviti Republiku Srpsku nakon onih koji su je doveli u ovo stanje.
