Američki televizijski novinar Dilan Lajons, postao je otac tri godine nakon smrti.
Njegova vjerenica, uz saglasnost porodice, dobila je dozvolu za postmortalno uzimanje njegovog genetskog materijala, a prije nekoliko dana na svijet je donijela zdravog dječaka.
Dilan Lajons ubijen je 2023. godine dok je obavljao novinarski zadatak. Njegova vjerenica je tada odlučila da ostvari ono o čemu su maštali – da imaju dijete.
Da bi ovako nešto bilo moguće izvršeno je postmortalno uzimanje genetskog materijala.
“U praksi je to zaista neuobičajeno, ali medicina prepoznaje mogućnost da urolog u roku od 24 do 36 sati od proglašenja smrti uzme uzorak iz testisa, koji se zatim obradi i zamrzne u laboratoriji, a kasnije koristi za postupke vještačkog oplođenja”, objašnjava za RTS doktorka Ana Mitrović Jovanović, subspecijalista steriliteta i fertiliteta iz GAK “Narodni front”, uz napomenu da je trudnoću iznijela surogat majka.
Što se tiče pravnog aspekta, u Sjedinjenim Američkim Državama zakoni se razlikuju od države do države – u nekima je to dozvoljeno, u većini nije.
Pored toga, prema dostupnim podacima, trudnoću nije iznijela žena koja je dala svoje jajne ćelije, već je korišćena surogat majka.
“Tako se otvara vrlo kompleksna tema – medicinska, pravna, etička i socijalna”, smatra doktorka.
Rođenje zdravog djeteta je cilj svakog ginekologa, ali se moraju sagledati sve okolnosti.
“Reproduktivna medicina danas može da pomogne velikom broju parova, ali u ovako delikatnim situacijama neophodno je svakom slučaju pristupiti pojedinačno.
Ideja i rođenje svakog zdravog djeteta predstavljaju cilj svakog ginekologa, ali u ovakvim okolnostima moraju se uzeti u obzir sve strane”, napominje Mitrović Jovanović.
Psihijatar Vladimir Diligenski dodaje da u zakonodavstvu nema dovoljno fleksibilnosti za ovu temu.
“Smatram da svaki slučaj zaslužuje pojedinačnu pažnju, jer su to postupci koji često traju dugo i zahtijevaju sudsku proceduru.
Problem je u tome što zakon, barem kod nas, predviđa da se u slučaju smrti jednog partnera medicinski materijal uništi, bez mogućnosti dalje upotrebe. U našem zakonodavstvu nema dovoljno fleksibilnosti u tom pogledu”, napominje Diligenski za RTS.
U svakom slučaju, ovako rođeno dijete je osuđeno na život bez oca, ali dodaje da su djede i babe jako bitni u odgajanju djece.
“Jedna trećina djece živi pored živih oca i majke, uz bake i deke. U našem društvu bake i deke često imaju značajnu ulogu – kao podrška u porodici, ali i kao ličnosti koje ponekad više vremena i pažnje posvećuju djeci nego sami roditelji.
Oni mogu biti važni oslonci u procesu odrastanja i identifikacije”, smatra psihijatar.
