Kada se pomene Španija, većina ljudi prvo pomisli na flamenko, tapas i siestu. Malo koji običaj izaziva toliko stereotipa kao popodnevno drijemanje, koje se često predstavlja kao dokaz da Španci vole da rade manje od ostatka svijeta.
Međutim, istina je potpuno drugačija. Siesta nije nastala iz lijenosti, već kao odgovor na klimu, način rada i društvene okolnosti koje su vjekovima oblikovale život na Pirinejskom poluostrvu.
Danas je, paradoksalno, upravo u Španiji sve manje ljudi koji zaista imaju priliku da praktikuju ovaj običaj, piše Nova.rs.
Siesta jeste dio španske kulture, ali njeni korijeni nisu nastali samo zbog ljetnjih vrućina. Zapravo, iza ovog običaja krije se spoj istorije, ekonomije, poljoprivrede i načina života koji traje vjekovima.
Šta je zapravo siesta?
Riječ siesta potiče od latinskog izraza hora sexta, odnosno “šesti sat” nakon izlaska sunca. U rimsko doba to je bio period oko podneva, kada su ljudi pravili kraću pauzu od rada.
Tokom vjekova ovaj običaj zadržao se širom Mediterana, ali je upravo u Španiji postao dio nacionalnog identiteta.
Klasična siesta podrazumijeva pauzu poslije ručka koja traje između 20 minuta i sat vremena. Suprotno uvriježenom mišljenju, ona nikada nije bila zamišljena kao višesatno spavanje.
Da li je nastala zbog visokih temperatura?
Djelimično da, ali to nije glavni razlog.
U južnim djelovima Španije, poput Andaluzije ili Ekstremadure, ljetnje temperature često prelaze 40 stepeni. U vrijeme kada nije bilo klima uređaja, rad na otvorenom između 13 i 17 časova bio je gotovo nemoguć.
Poljoprivrednici, građevinski radnici i stočari zato su prekidali posao u najtoplijem dijelu dana i nastavljali ga tek predveče, kada sunce oslabi.
Međutim, ovaj obrazac nije bio karakterističan za cijelu zemlju. U sjevernoj Španiji, gdje su ljeta znatno blaža, siesta je postojala uprkos prijatnijoj klimi. To pokazuje da visoke temperature nisu jedino objašnjenje.
Zašto je siesta postala način života?
Istoričari smatraju da je važniji razlog bio raspored rada.
Sve do druge polovine 20. vijeka mnogi Španci imali su dva posla kako bi prehranili porodicu. Između njih odlazili bi kući na ručak i kratak odmor.
Radni dan zbog toga nije završavao u 17 časova, već često tek oko 20 ili čak 21 sat.
Istovremeno, ručak je bio najvažniji porodični obrok. Za razliku od mnogih zemalja gdje se jede na brzinu, u Španiji se porodica okupljala za stolom, a obrok je trajao znatno duže. Kratak odmor poslije jela prirodno se uklopio u takav ritam.
Nauka kaže da kratko drijemanje ima koristi
Brojna istraživanja pokazuju da kratko popodnevno spavanje može imati pozitivne efekte.
Drijemka od 10 do 30 minuta može poboljšati koncentraciju, budnost i raspoloženje, smanjiti umor i povećati produktivnost.
Problem nastaje kada san traje duže od sat vremena, jer tada može doći do takozvane “inercije sna”, osjećaja pospanosti i usporenosti nakon buđenja.
Drugim riječima, tradicionalna siesta nije zamišljena kao višesatno spavanje, već kao kratka pauza koja vraća energiju.
Ne praktikuju svi u Španiji siestu
Uprkos stereotipima, većina zaposlenih u velikim gradovima poput Madrida, Barselone ili Valensije više nema mogućnost da ode kući na popodnevni odmor.
Savremeno radno vrijeme, kancelarijski poslovi i međunarodne kompanije značajno su promijenili svakodnevicu.
Prema istraživanjima sprovedenim u Španiji, veliki broj građana kaže da rijetko ili nikada ne spava popodne tokom radnih dana. Siesta je danas mnogo češća među penzionerima, djecom, ljudima koji rade od kuće ili zaposlenima u manjim mjestima.
Zašto Španci večeraju tako kasno?
Jedan od razloga zbog kojeg mnogi i dalje misle da je siesta svakodnevna pojava jeste činjenica da Španci večeraju veoma kasno, često tek između 21 i 22 časa.
Za to postoji istorijsko objašnjenje.
Tokom diktature Franciska Franka 1940. godine Španija je promijenila vremensku zonu i prešla sa vremena koje odgovara njenom geografskom položaju na srednjoevropsko vrijeme, kako bi bila usklađena sa Njemačkom, piše nova.rs
Rezultat je da sunce u Španiji zalazi kasnije nego što bi se očekivalo, pa su se i dnevne navike pomjerile. Ručak počinje oko 14 ili 15 časova, večera oko 21 sat, a odlazak na spavanje često tek poslije ponoći.
