Komemorativnom akademijom „Da se ne zaboravi – Marama plava“ i paljenjem svijeća u porti Hrama Hrista Spasitelja započelo je obilježavanje „Dan sjećanja“ na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Oluja“.
Programu obilježavanja u ime Grada Banje Luke prisustvovao je gradonačelnik Draško Stanivuković, koji je tom prilikom poručio da je ovo prvi put da je Grad Banja Luka, u okviru svojih kapaciteta i nadležnosti, odlučio da obilježi ovaj istorijski težak, mučan i tragičan događaj – jedan od najtragičnijih u cijelom tragičnom vijeku za naš narod.
-Smatramo da to treba da radi najveći grad Republike Srpske, uz sve protokole koji se realizuju na zajedničkoj osnovi između Vlade Republike Srpske i Srbije. Ali smatramo i da naše lokalne samouprave, naši najveći gradovi, treba da rade upravo na kulturi sjećanja – naveo je gradonačelnik.
Kako je kazao – najveća poruka koju danas možemo odvažno poslati jeste to da naša kultura sjećanja od danas pa ubuduće treba i mora da bude proaktivna.
Ne više samo da kažemo: „Da ne zaboravimo“, „Da ne nestane“. Ne negacija, nego proaktivna kultura sjećanja. Da kažemo: znamo šta se desilo, znamo šta smo prošli, ali znamo šta je naše, znamo gdje su nam grobovi, gdje su nam djedovi, šta je naš kraj, šta je naš zavičaj, gdje su nam svetinje. Svjesni smo da su tamo i danas dio naših studenata, mladih ljudi, porodica, naše Crkve i sveštenstva. I da proaktivno gledamo šta danas možemo, kao ljudi na odgovornim pozicijama, da radimo za te krajeve – da ulažemo, da pomažemo i da, uz svu tugu i tragediju koju osjećamo, kulturu sjećanja kao živu materiju prenosimo na sva pokoljenja – poručio je gradonačelnik.
Prema njegovim riječima, Banja Luka je prvi grad koji se odvažio da ima budžetsku stavku za podršku narodu koji živi u Lici, Dalamaciji, Baniji i Kordunu.
-S druge strane, razmišljamo da napravimo i kulturni centar Krajšnika i kulture u Banjoj Luci o čemu ćemo da razgovaramo – kazao je gradonačelnik.
Predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac kazao je da su prema podacima „Veritasa“, do sada popisane 1904 žrtve.
-Čak 66 odsto bili su civili, oko 30 odsto žene, a stradalo je i desetoro djece do 14 godina. Još 612 lica tražimo među nestalima. Za to niko nije odgovarao – naveo je Štrbac.
Kako je rekao, okidač za taj veliki krajiški egzodus nije bila toliko nadmoć hrvatske vojske, koliko strah od onoga šta bi ti vojnici mogli učiniti u neposrednom kontaktu sa narodom.
Znate, Krajina nije imala profesionalnu vojsku. Branili su je radnici, seljaci, profesori, doktori – ljudi koji su branili svoje kuće, svoje gradove, svoje fabrike i bolnice, na nekoliko kilometara od linije fronta. I kada su udarile granate po dubini teritorije, svako je najprije pogledao gdje mu je kuća. Vidjeli su da padaju granate, pa su potrčali da spreme svoju djecu i starce, da ih odvezu na sigurno. A tog sigurnog mjesta nigdje nije bilo u Krajini. Mislili smo da je to negdje kod Lapca i Srba u Lici, da to nije na dometu hrvatske artiljerije, ali smo se prevarili. I tu su nas dočekali. A kada je narod krenuo, više ga nije bilo moguće zadržati. Dakle, narod se samoorganizovao iz straha. A odakle strah? Strah je bio u genima tih Srba još od Drugog svjetskog rata, od Jadovna i Jasenovca. I kada su se pojavile nove ustaše sa tim oznakama i obilježjima, to je bio okidač. Prethodno su izvedene i akcije Miljevački plato, Maslenica, Medački džep i Bljesak, a sve su izvedene po sistemu spaljene zemlje – kuda hrvatska vojska prođe, ne ostaje ništa. Nikakav život – kazao je Štrbac.
Srpska književnica i scenarista Nataša Drakulić kazala je da je Ličanka i neko ko je preživio „Oluju“.
-Ponosna sam što sam sve to preživjela, ali sam ponosna i svojim rodom. Hvala vam što ste sa nama, što ćete biti sutra i svih ovih godina, da to postane tradicija. Za nas je ovaj grad, Banja Luka, jako važan. To je bio grad koji smo mi prvi vidjeli i gdje smo saznali da su se neki naši izvukli. To je grad mira i ja mu se uvijek vraćam kao svojoj drugoj kući. Samo moramo svi zajedno, kroz generacije, raditi da se naše stradanje ne zaboravi i da tu priču prenosimo dalje, pa cijena neka bude kakva bude – poručila je Drakulić.
Ministar unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpske Željko Budimir kazao je da važno govoriti istinu i kako je naveo – „pravim riječima nazvati da je Oluja bila agresija na Republiku Srpsku Krajinu, da je to bilo najveće etničko čišćenje Srba na području bivše Jugoslavije“.
– Moramo pamtiti, jer Republika Srpska Krajina je velika opomena srpskih politika tih godina i podjela koje su se desile, tako da sva naša politika kada je u pitanju nacionalni interes mora biti politika jedinstvenog djelovanja kada je u pitanju zaštita srpskog naroda gdje god on živio – kazao je Budimir.
Takođe, u okviru programa obilježavanja u Parku „Oslobođenja“ prikazan je film „Petrovačka cesta“.
Dan žalosti: Program obilježavanja za 4. avgust
Obilježavanje „Dana sjećanja na stradale i prognane krajiške Srbe“ biće nastavljeno i sutra 4. avgusta služenjem parastosa u Hramu Hrista Spasitelja.
Nakon služenja parastosa, koji je zakazan u 11.00 časova, povodom sjećanja na sve stradale u 11.55 časova, oglasiće se sirene, nakon čega je u 12.00 časova predviđeno polaganje vijenaca kod Centralnog spomen-obilježja. Osim toga u 13.00 časova biće održana tribina „Dani tuge i sjećanja“, kao i promocija novih izdanja Veritasa u Kući Milanovića.
Inače, dvodnevni program obilježavanja Dana sjećanja organizovali su Krajiški kulturni centar „Sveti Sava“ i Veritas uz podršku Grada Banje Luke i drugih institucija. Grad Banja Luka koristi priliku da još jednom uputi poziv svim sugrađanima da prisustvuju programu i zajedno odaju počast nevino stradalim žrtvama, njegujući kulturu pamćenja i sjećanja na jedno od najtežih stradanja srpskog naroda.
Podsjećamo, Vlada Republike Srpske proglasila 4. avgust 2026. godine Danom žalosti u Republici Srpskoj, povodom obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u akciji „Oluja“.
Dan žalosti obilježava se na način propisan Zakonom o obilježavanju dana žalosti.
