Legendarni Edson Arantes do Naskimento, poznatiji kao Pele, preminuo je danas u 83. godini nakon dugogodišnje borbe sa velikom bolešću.
Rođen je 23. oktobra 1940. u brazilskom Tres Korakoesu. I od tog dana kreće put koji vodi prema svjetskom fudbalskom preporodu.
Sanjao je o tome kako će postati fudbaler, prolazio kroz razne životne prepreke, ali vjerovatno ni sam nije zamišljao koliki će zapravo uticaj taj dječak iz Brazila imati na svjetski fudbal te kako će on, zapravo, svijetu predstaviti novu dimenziju kojom je fudbal zaslužio nositi epitet “prekrasne igre”.
Otac mu je bio Dondinho, bivši fudbaler čija je karijera brutalno završena, a Edson je ime dobio po američkom inovatoruTomasu Edisonu . I se u imenu izgubilo zbog greške na rodnom listu, a to se zatim prenijelo i na ostale dokumente pa je najjednostavnije bilo da ostane Edson. Odrastao je siromaštvu Bajrua u Sao Paulu, a od djetinjstva je zarađivao radeći u prodavaonici čajeva.
Otac koji je igrao za nekoliko manjih brazilskih klubova u svom se prvom nastupu za Atletiko Mineiro teško povrijedio te se možda velika karijera zaustavila na prvom koraku. Vratio se u Bauru gdje je nakon oporavka igrao za klub iz grada, ali svoje je znanje prenosio na malenog Edsona, odnosno Pelea.
Zašto Pele? Prema pričama, Peleov najdraži igrač bio je golman Vasko da Game, Bile, a Edson nije mogao pravilno izgovoriti to ime pa je ostao upamćen kao – Pele. Tad nije znao kako to na hebrejskom znači čudo – ono što je on napravio od fudbala. Dok mnogi treneri “velikog” fudbala danas zabranjuju djeci da igraju futsal kako se ne bi povrijedili jedan od najboljih ikad svoje je prve fudbalne korake napravio – na malom fudbalu.
Upravo je malom fudbalu Pele kasnije zahvalio jer se tamo naučio odlično snalaziti na malom prostoru, a i kako je oduvijek igrao sa starijima od sebe, dosta je očvrsnuo.
“Ovaj će mali biti najbolji ikad”
Kad je imao vremena, igrao je za nekoliko amaterskih ekipa u Bajruu. Pomagao je ocu koji se zaposlio kao čistač u bolnici, a kad je uhvatio slobodne trenutke, provodio ih je s loptom – improviziranom ili onom pravom. Od malog fudbala stigao je i do lokalnog kluba Bajrua čije je juniore predvodio do dva naslova prvaka Sao Paula, a trenirao ih je Vademar de Brito, čovjek koji je vjerovao da će Pele postati najbolji svjetski fudbaler.
Te 1956. Brito je odveo Pelea na probu u Santos i odmah svoje predviđanje rekao direktorima, a Edson je oduševio nadležne i s 15 godina završio u brazilskom velikanu, a već 7. septembra 1956. je u 7-1 pobjedi protiv Korintiansa u debiju zabio i prvi gol. Već godinu dana kasnije Pele je sa 16 godina bio nezamjenjivi dio seniorske momčadi Santosa, a te je sezone postao i najbolji strijelac lige.
U junu spomenute godine debitirao je u dresu Brazila u porazu od Argentine (2-1) na Marakani. I dan danas je najmlađi strijelac Brazila s golom koji je zabio u toj utakmici – imao je 16 godina osam mjeseci i 14 dana.
Godinu dana kasnije je sa Santosom osvojio i prvu titulu prvaka, a te je sezone zabio 58 golova. Te je godine svijet upoznao Pelea na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj gdje je stigao s povrijeđenim koljenom. Trebao je biti izostavljen iz ekipe, ali saigrači su insistirali na njegovom ostanku. Najmlađi je igrač koji je ikad zaigrao na Svjetskim prvenstvima.
Prvi je put u Švedskoj zaigrao protiv SSSR-a (2-0), a u polufinalu protiv Francuske (5-2) zabio je i hat-trick. Još jedan rekord je postavio i kao najmlađi igrač u istoriji svjetskih prvenstava sa 17 godina i 249 dana, a zabio je i dva gola u 5-2 pobjedi protiv Švedske usred Štokholma. Nakon utakmice Pele je pao u nesvijest, ali Garinča ga je brzo vratio te su proslavili naslov prvaka.
Prvi je put nosio desetku, a nakon prvenstva mu je dodijeljena i Srebrna lopta kao drugom najboljem igraču “Mundijala”.
Tražilo ga pola Evrope, ali “nacionalno blago” ostalo u Brazilu
Real Madrid, Juventus, Mančester Junajter, a milanski Inter je načelno uspio dogovoriti prelazak u Evropu, ali izazvalo je to revolt kod navijača Santosa pa je Morati morao sve raskinuti na zahtjev predsjednika Santosa. Godine 1959. Pele nije uspio osigurati naslov prvaka sa Santosom, a godinu dana kasnije vratili su se na tron, a osvojili su i Taku Brasil čime su se plasirali na Kopu Libertadores.
Najuspješniji su na Kopi Libertadores fudbaleri Santosa bili 1962. kad su u finalu slavili protiv Penarola, a Pele je zabio dva gola. Te je godine Pele već postavljen kao najbolji svjetski fudbaler, a povrijedio se protiv Čehoslovačke u grupnoj fazi i nije nastupio do kraja prvenstva, ali Brazil je upravo protiv Čehoslovačke osvojio SP (3-1).
Santos je osvojio i Kopu Libertadores 1963. te brazilski Kampeonato Serie A 62., 63., 64. i 65., a Pele je bio glavna okosnica ekipe. No, tek je tada slijedio novi odlazak u Evropu s Brazilom i to na noge Englezima – na njihovom terenu. U međuvremenu ga je predsjednik brazilske vlade Janio Kvadros prozvao “nacionalnim blagom”.
Pele je došao kao velika zvijezda, Brazil kao jedan od favorita za osvajanje naslova prvaka, a ispali su u grupi. Pobijedili su Bugarsku 2-0, Pele je zabio prvi gol, ali su zatim izgubili od Mađarske 1-3 te od Portugala istim rezultatom (1-3). Protiv Portugala ga je povrijedio Hoao Morais, a nije dobio crveni karton te je ta pogreška proglašena jednom od najvećih u istoriji svjetskih prvenstava. Kako zamjene nisu bile dopuštene, Pele je morao igrati do kraja utakmice. Nakon toga rekao je da više nikad neće igrati na SP-u, ali išao je i preko svoje riječi.
“Pogazio” je svoju riječ i zaigrao na SP-u 1970.
Odbijao je pozive u reprezentaciju nakon tog susreta, ali ipak se vratio. Bilo je to njegovo posljednje Svjetsko prvenstvo, u nedalekom Meksiku. Brazil je redom pobjeđivao Čehoslovačku (4-1), Englesku (1-0) i Rumuniju (3-2) u grupnoj fazi, zatim Peru u četvrtfinalu (4-2), Urugvaj u polufinalu (3-1) te Italiju u finalu (4-1).
Tako je s Brazilom osvojio i svoje treće Svjetsko prvenstvo, a posljednju je utakmicu u reprezentativnom dresu odigrao protiv Jugoslavije (2-2), 18. junu 1971. Tri je godine kasnije Pele napustio Santos i prešao u američki Njujork Kosmos iako je povremeno znao odigrati koju službenu utakmicu za Santos. S njima je osvojio i naslov prvaka 1977. godine. Karijeru je završio 1977. godine na prijateljskoj utakmici između Kosmosa i Santosa.
Malo je poznata i činjenica da Pele nikada nije pobijedio – zagrebački Dinamo. Prvi je pokušaj imao 1960. u Sao Paulu kao dio kombinirane momčadi Santosa i Vasko da Game na otvorenju stadiona Morumbi (1-1). Drugi put 1969. kada je sa Santosom bio u Zagrebu, gdje je također završilo 1-1. I sljedeće godine Dinamo je bio u Santosu, tamo je bilo 2-2.
Nakon karijere postao je uzor mnogim fudbalerima širom svijeta, a već tada su počeli njegovi zdravstveni problemi. Morali su mu izvaditi desni bubreg. Postao je i UNESKO ambasador dobre volje, izdao je autobiografiju, glumio je u nekoliko filmova, a o njegovom je životu jedan i snimljen.
Kako je na relaciji Argentina – Brazil uvijek užareno, a posebno na sportskim borilištima, tako je došlo i do rječkanja na relaciji Pele – Maradona. Jedan od najboljih argentinskih fudbalera ikad protiv najboljeg brazilskog fudbalera svih vremena. Pele je prozvao Argentinca da nije dobar primjer mladima zbog uzimanja droge, a Maradona se nije libio uzvratiti.
– Šta želite da kažem? Izgubio je nevinost s muškarcem – rekao je svojevremeno Maradona za Goal.
No, Pele je u autobiografiji negirao sve optužbe, kako nije imao spolni odnos s muškarcem za kojeg se pretpostavlja da je bio njegov trener. Ipak su, bar za javnost, Pele i Maradona izgladili probleme pa se nekoliko puta na raznim događajima pojavili zajedno, rukovali se i fotografirali kao da se ništa nije dogodilo.
Bio je “kralj”
Vrijeme se ne može zaustaviti, a nakon što je 1977. ostao bez bubrega, 2012. je operirao kuk. Ta mu je operacija zadala velike probleme.
– Kosti su mu lomljive. Zamijenio je kuk i nije imao adekvatnu rehabilitaciju pa ima problema s kretanjem. Sve ga je to “bacilo” u depresiju. On je “Kralj”, uvijek je bio tako prepoznatljiva figura, a danas ne može hodati – rekao je Peleov sin Edinho tada za brazilsku televiziju Globo.
Nekad je bio najbolji fudbaler svijeta, nosio brazilsku reprezentaciju i svoj Santos, izgradio je veliko ime i postao bezvremenska ikona. Sa rakom crijeva se borio od septembra prošle godine. Krajem novembra mu se pogoršalo zdravlje, pa je primljen u bolnicu “Albert Ajnštajn” u Sao Paolu, a porodica je s njim dočekala i Božić.
Čuveni Brazilac se pokušao izboriti, ali nije uspio pobijediti u životnoj utakmici.
(GLAS SRPSKE)
