Narcisoizam je u zadnje vrijeme tabu tema jer kako psiholozi ističu to je postala „bolest“ ili stil novog doba, sve više ljudi je nacisoidno i okrenuto isključivo sebi i to je zastupljeno u svim sferama života.
Mnoga istraživanja pokušavaju da naglase benefite koliko i mane narcisoidnog ponašanja pa sve češće srećemo članke i studije na ovu temu. Da se prisjetimo legende o Narcisu samom i objasnimo suštinu narcisoizma.
Mit o Narcisu
Narcis ili Narkis, prema grčkoj mitologiji, bio je sin riječnog boga Kefisa i nimfe Liriope. Kada je Narcis rođen, roditelji su upitali proroka Tiresiju da li će njihov sin dugo živjeti. Mudrac je odgovorio da hoće, ali samo ukoliko nikad ne bude vidio svoj lik.
Već kao dječak Narcis je bio toliko lijep da je svojom pojavom osvojio gomilu obožavatelja. Međutim mladi Narcis je bio gord i ledenog srca, pa je prezreo svaku ljubav.
Nimfa Eho se zbog neuzvraćene ljubavi prema ovom ljepotanu povukla u samoću gdje je venula od ljubavne čežnje, sve dok od nje nije ostao samo glas, zato danas odjek glasa i nazivamo ehom.
Najzad, jedan od odbačenih obožavatelja je prokleo mladog Narcisa da zavoli ono što mu je nedostižno. Boginja osvete Nemeza čuvši ovu kletvu, kaznila je mladog Narcisa koji je tak imao tek šesnaest godina.
Jednog dana kad je Narcis otišao do izvora da utoli žeđ, umoran od lova, ugledao je svoj lik u bistroj vodii ostao opčinjen silnom ljepotom, svojom.
Uzalud je mladić poušavao da obgrli i poljubi sopstveni odraz u vodi, lik koji se zajedno sa njim smijao i plakao.
U tim pokušajima i silnoj zaljubljenosti mladić je zaboravio na hranu i san i tako je kopnio živjeći od ljubavi prema sebi sve dok nije klonuo na travi kraj izvora.
U času smrti jedino ga je Eho vidjela i šapnula mu posljednji pozdrav. Kad su uplakane i bolom skrhane Drijade, nimfe i Eho došle da ga sahrane, kraj izvora na mjestu mladićeve smrti ugledale su prelijepi cvijet sa bijelim kruničnim listićima.
