Problem gojaznosti se ne može svesti na jednostavan savjet da ljudi „manje jedu i više se kreću“, izjavio je za FoNet specijalista farmacije i master medicine dugovječnosti i zdravog starenja Želimir Bantić.
Bantić, u novoj epizodi serijala Stigma, primjećuje da je danas dostupno više informacija o zdravlju nego ikada, ali da je najveći problem njihova primjena u svakodnevnom životu.
Kao važne životne navike za kvalitetnu ishranu i dobro zdravlje generalno on je izdvojio kvalitetan san, dovoljan unos proteina i vlakana, fizičku aktivnost i kontrolu unosa zaslađenih napitaka i drugih „tečnih kalorija“.
Poseban problem, prema njegovim riječima, predstavlja održavanje tjelesne težine nakon mršavljenja, jer ljudi često imaju plan kako da smršaju, ali ne i plan za period nakon toga.
„Najlakše je skinuti kilograme, ali najteže je održati novu kilažu“, rekao je Bantić, navodeći da je zbog toga postoji njegov „Reset protokol“, koji je usmjeren na fazu održavanja tjelesne težine i usvajanje navika koje mogu da funkcionišu i bez stalne motivacije.
Govoreći o sve većoj upotrebi inovativnih terapija za smanjenje tjelesne težine, Bantić je, u FoNetovom serijalu Stigma, rekao da se u farmaciji dogodila značajna promjena u pristupu gojaznosti, ali da ljekovi ne mogu sami da riješe problem.
Inovativne terapije za liječenje gojaznosti pokazale su se kao veoma efikasne, ali ih ne treba posmatrati kao „magični štapić“, već kao dodatni alat koji se koristi kada za to postoji medicinska indikacija, uz obaveznu promjenu životnih navika.
„Nijedan taj lijek ne daje se bez zahtjeva za korekcijom životnog stila. Ako bismo samo koristili lijek, čim bismo prestali, kilogrami bi se vratili, što su pokazale i studije“, naglašava Bantić.
„To treba da gledamo kao još jedan moćan alat koji može da se iskoristi ako je indikovan, a da se ljudi svakako najviše oslone na zdrave navike, jer su one temelj promjene i dugovječnosti“, izjavio je Bantić.
On smatra da su inovativne terapije za gojaznost posljednjih godina izložene brojnim predrasudama, posebno na društvenim mrežama, gdje o njima često govore ljudi koji nisu stručni.
Kao jednu od najčešćih zabluda naveo je tvrdnje da su ti ljekovi nebezbjedni. „Postoje regulatorna tijela i ozbiljne kliničke studije koje se godinama sprovode na globalnom nivou prije nego što se neki lijek uopšte registruje. Lijek ne može da se stavi u promet ako regulatorni uslovi nisu ispunjeni“, tvrdi Bantić.
Činjenica da je lijek odobren ne znači da nema neželjenih efekata, pa je zato važno da se terapija primjenjuje kontrolisano i uz nadzor ljekara, naglašava Bantić i kaže da „Ljekar treba da odredi terapiju, prati doziranje i odlučuje o njenom nastavku ili prekidu“.
Uz to dodaje da se bezbjednost ljekova nadzire i nakon njihovog stavljanja u promet kroz sistem praćenja neželjenih reakcija i procjene njihove povezanosti sa primjenom lijeka.
Govoreći o tvrdnjama koje se na društvenim mrežama mogu čuti o povezanosti ovih terapija sa depresijom ili suicidnim mislima, Bantić koji je ujedno i jedan od osnivača Akademije zdravih navika rekao je da prema istraživanjima, takve tvrdnje nisu pokazale uzročno-posljedičnu vezu.
