Bolovi u zglobovima i kičmi jedan su od češćih razloga da posjetite izabranog doktora a često i ljekara specijalistu reumatologa.
U svakodnevnom radu susrijećemo se s upalnim i degenerativnim (ne-upalnim) bolestima zglobova i kičme koje se u populaciji često nazivaju istim imenom – “reuma”, objašnjava za CdM specijalista reumatologije dr Bojana Knežević sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu i sručni konsulatant u ZU “Tesla Medical” u Beranama.
Prema njenim riječima, uopšteno gledajući, degenerativne bolesti znatno su češće od upalnih reumatskih bolesti koje su po definiciji “rijetke” bolesti, odnosno bolesti s relativno niskom pojavom u populaciji. Ove dvije grupe bolesti, kako je kazala, dijele neke slične kliničke karakteristike, a uzroci i liječenje navedenih bolesti uveliko se razlikuju.
“Grupa upalnih reumatskih bolesti pripadaju razni artritisi i upalne bolesti kičme (reumatoidni artritis, psorijatički artritis, enteropatski artritis, spondiloartritisi, sakroileitisi), dok grupi degenerativnih bolesti pripadaju artroze pojedinih zglobova (najčešće koljena, kukovi, mali zglobovi šaka). Upalne reumatske bolesti su hronične bolesti što znači da zahtijevaju trajne kontrole i liječenje bolesnika koji od njih boluju. Liječenje upalnih reumatskih bolesti u domeni je reumatologa”m smatra dr Knežević.
Za većinu upalnih reumatskih bolesti, kako navodi dr Knežević, se tačan uzrok bolesti ne zna – spominju se razni nasljedni i faktori životne sredine kao mogući faktori u razvoju bolesti.
“Napretkom struke posljednjih se godina mnogo saznalo o patogenetskim mehanizmima u pojedinim upalnim bolestima, što nam omogućava više terapijskih opcija u liječenju upale koja je u podlozi upalnih bolesti zglobova. Degenerativne su pak bolesti najčešće posljedica povećanog opterećenja pojedinih zglobova, nepravilnog držanja, ponavljanih povreda, upalnih reumatskih bolesti (najčešće kasno prepoznatih i liječenih ili onih koje su po svom toku “agresivnije”), a dijelom su moguće i posljedica nasljeđivanja”, kazala je dr Knežević.
Prema njenim riječima, tegoba koja najčešće dovodi bolesnika doktoru je bol. Upalne i degenerativne bolesti, kako ističe, često se manifestiraju s bolovima u zglobovima.
“Bol se u navedenim bolestima razlikuje. U degenerativnim bolestima (takozvana mehanička bol) bol se tipično javlja u opterećenju ili neposredno nakon opterećenja, a popušta u mirovanju. Drugim riječima bol se u degenerativnim bolestima češće javlja noću, odnosno na kraju dana. Bol koja se javlja u upalnim reumatskim bolestima (takozvana upalna bol) tipično se javlja u mirovanju (noću ili ujutro) i popušta sa razgibavanjem i fizičkom aktivnošću. Dakle, gotovo tipično za upalnu reumatsku bol je da tokom dana popušta i umanjuje se”, navodi ona.
Uz bol, pojašnjava sr Knežević, relativno se često javljaju otekline i oslabljena funkcija ili čak gubitak funkcije pojedinog zgloba ili zglobova.
“U upalnim bolestima otok zglobova je posljedica prekomjernog stvaranja zglobne tečnosti i “zadebljanja” zglobnog omotača. U artritisima (upalna bolest) koža iznad zahvaćenog zgloba najčešće je crvena i topla dok je u degenerativnim bolestima češće nepromijenjene boje i topline kao i okolna koža. Obje grupe bolesti za posljedicu imaju oštećenje zglobne funkcije u početku zbog boli, a u odmaklim fazama bolesti zbog oštećenja zgloba”, navodi dr Knežević.
Prilikom postavljanja dijagnoze, kako navodi dr Knežević, neophodno je uraditi različite laboratorinske analize.
“Osnova dijagnostike reumatskih bolesti su različite laboratorijske analize. Inicijalna obrada koja se može i koju je uputno učiniti kod nadležnog izabrankg doktora uključuje takozvane “rutinske” ili uobičajene laboratorijske i radiološke pretrage. “Rutinski” laboratorijski nalazi uobičajeno podrazumijevaju određivanje parametara upale, krvne slike i standardnih biohemijskih parametara kako bi se između ostalog procijenila i funkcija bubrega i jetre”, navodi dr Knežević i dodaje da inicijalna radiološka obrada obuhvata klasične rendgenograme bolnih/otečenih zglobova.
