Za neke nema uspješnog ljetovanja ili obilaska destinacija iz snova ako nisu uspjeli da naprave bar nekoliko savršenih slika za uspomenu ili „Instagram”.

I dok jedni s lakoćom poziraju i na svakoj slici izgledaju kao da su sišli s naslovne strane, drugi se razočarano pitaju: „Zašto ja nikad ne ispadnem lijepo?”

Mnogi ljudi vjeruju da nisu fotogenični, iako uživo izgledaju sjajno. Šta uopšte znači biti fotogeničan? Da li je to dar, trik ili možda, samo pitanje ugla, svijetla i samopouzdanja?

U vremenu u kojem se svakodnevno zabilieži više fotografija nego što ih je čovječanstvo napravilo tokom čitavog 20. vijeka, slika više nije samo uspomena – ona je lična karta, reklama, izraz identiteta.

Od društvenih mreža do profesionalnih portreta, od brzih selfija do pažljivo režiranih fotografija, svi želimo jedno: da na slici izgledamo – lijepo.

Zašto neko, i pored objektivne ljepote, često nije zadovoljan „kako je ispao” na fotografiji?

Istina je da fotogeničnost zavisi od čitavog spleta faktora i oni nisu uvijek logični. Neki ljudi imaju lice kao stvoreno za fotografisanje, s izraženim kontrastima i simetrijom, koje se bolje „prevodi” u dvodimenzionalni format. Drugi, iako uživo djeluju zanosno, na fotografiji mogu da djeluju blijedo ili bezizražajno.

Zanimljivo je i da često sami sebi izgledamo lošije na slikama, jer nismo navikli da sebe gledamo iz ugla iz kojeg nas posmatra kamera. Ono što kamera vidi nije identično onome što mi vidimo u ogledalu – i to izaziva efekat nelagodnosti i osjećaj da „ne ličimo na sebe”.

U pokušaju da budemo fotogenični na fotografiji, možda najveći trik jeste u promjeni fokusa: umjesto da pokušavamo da izgledamo savršeno, trebalo bi da pokušamo da izgledamo kakvi jesmo – srećni, opušteni i prisutni. Fotografija je ipak zamrznut trenutak, a najljepši su oni trenuci kada smo iskreno svoji.

Fotografija ima moć da očara, utiče, pa čak i manipuliše našim umovima na načine koje možda ne razumijemo u potpunosti. U hipervizuelnom svijetu, gdje nas bezbroj slika svakodnevno bombarduje, razumijevanje složenog odnosa između fotografija i naše psihe postalo je važnije nego ikad.

U svijetu u kojem „slika vrijedi hiljadu riječi” (a možda i milion lajkova), razumijevanje nijansi ove oblasti nikada nije bilo važnije. Od pažljivo odabranih selfija na društvenim mrežama do upečatljivih vizuelnih prikaza u reklamnim kampanjama, fotografije su tihi lutkari našeg digitalnog doba, koji vuku neprimjetne konce, piše „Neurolaunch”.

Umjetnički, duhoviti ili savremeni izraz
Kako izabrati pravu fotografiju koja nas najbolje predstavlja? Da li da bude lijepa, duhovita, realna ili savršeno filtrirana? U zavisnosti od poruke koju želimo da prenesemo, izdvajaju se tri dominantna stila vizuelnog izraza: umjetnički, savremeni i duhoviti, prenosi „99designs by Vista”, sajt za dizajn i vizuelni identitet.

Umjetnička ili estetska fotografija vraća nas na suštinu – svjetlost, sjenke i emocije. Portreti snimljeni u prirodnom svijetlu odišu smirenošću i iskrenošću. To je lice koje ne glumi, osmijeh koji ne traži aplauz. Takve fotografije često biraju časopisi, blogovi koji se bave estetikom i psihologijom, kao i svi oni koji žele da pošalju poruku: ljepota ne mora da bude savršena da bi bila duboka.

Suprotno tome, savremena (instagram) estetika je igra filtera i identiteta. Selfiji pred ogledalom, neonsko svijetlo, nasumične pozadine i gomila ispravki u aplikacijama… Ovakve fotografije dominiraju društvenim mrežama, prate trendove, ali i otkrivaju anksioznost savremenog izgleda.

Najiskrenija je duhovita fotografija, ogledalo naše nesavršenosti. To su one slike na kojima pas izgleda kao profesionalni model, dok je vlasnik uhvaćen sa krivim ustima i napola otvorenim očima. Ili podijeljene slike „Instagram” vs. realnost, koje nas nasmiju, jer znamo koliko su stvarne. U ovim fotografijama leži osjećaj olakšanja: ne mora sve da bude savršeno da bi bilo lijepo. To su slike koje se dijele, lajkuju i pamte.

Najbolji stil je onaj koji najviše liči na vas. Bilo da birate nježno svijetlo umjetničkog izraza, smjelo kadriranje digitalne kulture ili smijeh koji razoružava perfekcionizam – najvažnije je da slika nosi vašu priču. Jer iako je kamera samo staklo i senzor, prava fotogeničnost uvijek dolazi iznutra, piše „Njujork tajms”.

I fotogeničnost se vježba
Fotogeničnost nije isključivo stvar genetike – ona se može vježbati i unaprijediti. Znanje o tome kako svijetlo, položaj tijela i izrazi lica funkcionišu može znatno da doprinese boljem izgledu na fotografijama.

Birajte dobar ugao
Ugao iz kog se fotografišete je vrlo važan. Kamera postavljena blago iznad nivoa očiju izdužuje vrat, naglašava oči i smanjuje sjenke ispod nosa i brade. Direktno odozdo je obično najnepovoljniji ugao, osim ako imate manekenski stas.

Prirodno svijetlo
Najljepše fotografije nastaju u takozvanom „zlatnom satu” – periodu neposredno nakon izlaska ili pred zalazak sunca, kada je svijetlo zlatno, meko i toplo. Izbjegavajte direktnu sunčevu svjetlost u podne, jer stvara oštre sjenke i nameće strog izgled lica. Kada se fotografišete unutra, stanite pored prozora, ali ne direktno ispod izvora svjetlosti.

Opustite lice, ali i tijelo
Nervoza se vidi. Zategnuto lice, ukočenost ili namješteni osmijeh mogu da unište i najbolju kompoziciju. Prije fotografisanja duboko udahnite, opustite vilicu, podignite bradu blago nagore, a pogled usmjerite malo iznad objektiva – to stvara prirodan i prijatan izraz.

Ljepša strana lica
Većina ljudi ima ljepšu stranu lica, i to ne samo zbog simetrije – već i zbog načina na koji se izražavaju. Isprobajte fotografisanje s lijeve i s desne strane i uočite razlike. Kada pronađete svoj idealni ugao, koristite ga za slikanje svaki put.

Volite sebe na fotkama
Način na koji gledamo fotografije sopstvenog lica duboko je emotivan. U ogledalu je naša slika zapravo obrnuta od one koju kamera prikazuje. Dajte sebi vremena da se naviknete. Naučite da prihvatite različite uglove kao dio sebe, ne kao nedostatak.

Mimika i izrazi
Mnogi profesionalci, pa čak i poznate ličnosti, provode dosta vremena vježbajući osmijeh, pogled i držanje tijela ispred ogledala. Ne iz taštine – već iz razumijevanja da se i izraz lica, baš kao i govor tijela, može trenirati. Nježan osmijeh i lagano podignute obrve mogu učiniti čuda.

Kad vas kamera „voli”
Biti fotogeničan ne znači nužno biti najljepša osoba u prostoriji, već posjedovati određene karakteristike koje kamera „voli”. Fotogenične osobe često imaju simetrične crte lica, izražajne oči i osmijeh koji djeluje prirodno i prijatno.

Njihova koža na slikama obično izgleda ujednačeno, bez previše sjenki ili nepravilnosti, a konture lica su dovoljno definisane da kamera može da ih uhvati iz različitih uglova.

Međutim, vrlo važan faktor je i ponašanje pred kamerom – fotogenične osobe se osjećaju opušteno dok su fotografisane, znaju (ili intuitivno osjećaju) kako da poziraju, a da ne izgledaju ukočeno ili neprirodno. Njihov govor tijela, kontakt s objektivom i izražavanje emocija doprinosi da fotografija djeluje živo i autentično.

Podignute obrve, suptilni osmijeh
Prema riječima profesionalnog fotografa Pitera Harlija, specijalizovanog za portrete, ključ fotogeničnosti često nije u izgledu, već u „mikroizrazima” i samopouzdanju koje osoba pokazuje pred kamerom.

U intervjuu za „Biznis insajder” on objašnjava da male promjene u izrazu lica – poput podizanja obrve, suptilnog osmjeha ili položaja glave – mogu potpuno da promijene utisak na slici. Drugim riječima, fotogeničnost je često rezultat svijesti o sopstvenom licu i načinu na koji ga kamera vidi.

U suštini, fotogeničnost je spoj fizičke harmonije, opuštenosti i sposobnosti da se emocija i karakter prenesu kroz statičan kadar. Način na koji pada svjetlost, ugao iz kojeg je slika napravljena, ekspresija lica u tom trenutku, pa čak i emocionalno stanje osobe – sve to igra ulogu u percepciji nečije fotogeničnosti.