Za mnoge je sama pomisao da moraju djelovati srećno ili zabavljati druge veliki pritisak.
Psihologija je pokušala da razumije zašto neki ljudi ne vole da slave rođendan i otkrila da razlozi mogu biti mnogo dublji nego što se misli – i da nemaju nikakve veze sa time da je neko asocijalan ili “čudan”.
Za mnoge, rođendan je datum koji obilježava prolazak vremena, podstiče na preispitivanje i pitanje: da li sam tamo gde sam želeo da budem?
Psiholozi poput Mirijam Lis, profesorke psihologije na Univerzitetu Meri Vošington, objašnjavaju da ovakvi momenti samoprocjene mogu izazvati tugu ili razočaranje kada se shvati da očekivanja nisu ostvarena.
Umjesto da bude razlog za slavlje, rođendan postaje podsjetnik na propuštene prilike ili neostvarene snove i svaka nova godina djeluje kao još jedna crtica u životnom bilansu.
Ne radi se o pesimizmu, već o prirodnoj težnji da se u simboličnim datumima sopstveni put sagleda realnije.
Neprijatnost zbog pažnje
Takođe, ne osjećaju se svi prijatno u centru pažnje. Rođendanske proslave stavljaju osobu pod reflektore – čestitke, pokloni, slike, osmijesi, što može biti stresno za one koji su introvertni ili pate od socijalne anksioznosti.
U tim slučajevima, slavlje se pretvara u emotivno naporno iskustvo.
Kako objašnjava američka psihoterapeutkinja dr Elen Hendriksen, stručnjak za anksiozne poremećaje, za mnoge je sama pomisao da moraju djelovati srećno ili zabavljati druge veliki pritisak.
Pažnja drugih, ma koliko dobronamjerna, može djelovati nametljivo i izazvati nelagodu ili nervozu. Oni koji biraju da rođendan provedu sami ili u krugu bliskih ljudi ne odbacuju društvenost – samo teže iskrenosti i emotivnoj udobnosti.
Prošlost i emotivna sjećanja
Iza odluke da se rođendan ne slavi mogu stajati i negativna iskustva iz prošlosti.
Zaboravljen rođendan, svađa, gubitak ili traumatičan događaj koji se desio tog dana mogu ostaviti dubok trag. Mozak tada povezuje taj datum sa neprijatnim emocijama, pa izbjegavanje postaje način samoodbrane.
Psihologija taj fenomen naziva emotivnim uslovljavanjem – mozak automatski povezuje određeni datum sa određenim osećajem. Odbijanje proslave tako postaje način da se osoba zaštiti od mogućih razočaranja ili ponovnog proživljavanja bola.
Kod nekih se javlja i strah od usamljenosti ili misao “niko se neće sjetiti mog rođendana”, što dodatno pojačava želju da se dan ignoriše.
Svijest o prolaznosti vremena
Još jedan čest razlog je suočavanje s protokom vremena. Svaki rođendan ne donosi samo novu godinu, već i gubitak – mladosti, prilika, vremena da se ostvare još neispunjeni snovi. U društvu koje slavi vječnu mladost i produktivnost, takve misli mogu biti posebno teške.
Prema riječima britanske psihološkinje dr Linde Bler, rođendani mogu pokrenuti anksioznost vezanu za starenje, posebno ako se godine doživljavaju kao mjera lične vrednosti. Za neke, duvanje svećica više simbolizuje prolazak vremena nego slavlje životnih uspjeha.
“Rođendanski bluz” i pritisak da budemo srećni
Zapadna kultura nameće ideju da rođendan mora biti srećan i pun slavlja. Ali upravo taj društveni standard često izaziva suprotan efekat: ako se neko ne oseća veselo, može osetiti tugu, pa čak i tzv. “rođendanski bluz” – blagu depresiju vezanu za taj dan.
Razlozi su različiti: poređenje s drugima, nerealna očekivanja podstaknuta društvenim mrežama ili jednostavno osjećaj da nema razloga za slavlje.
Ipak, ne željeti da se slavi rođendan ne znači da neko ima problem ili da je zatvoren prema drugima.
To je, naprotiv, znak autentičnosti i svesnosti – način da se poštuju sopstveni ritam i emotivne potrebe.
Razlozi su različiti: poređenje s drugima, nerealna očekivanja podstaknuta društvenim mrežama ili jednostavno osjećaj da nema razloga za slavlje. Ipak, ne željeti da se slavi rođendan ne znači da neko ima problem ili da je zatvoren prema drugima. To je, naprotiv, znak autentičnosti i svjesnosti – način da se poštuju sopstveni ritam i emotivne potrebe.
Ne voljeti rođendane ne znači biti asocijalan. To često znači samo jedno – birati svoj način da se žive emocije, bez pritiska i očekivanja drugih. A to je, u suštini, znak emocionalne zrelosti, prenosi Blic.rs
