Hercegovina je poznata po bogatoj gastronomiji koja čuva ukuse prošlih vremena, a jedna od njenih zlatnih delicija je cicvara.
Ovaj jednostavan, ali izuzetno ukusan specijalitet, pravi se od kukuruznog brašna i kajmaka, a svaka porodica ima svoj mali trik koji daje poseban šmek.
Cicvara nije samo jelo – ona je simbol doma, tradicije i zajedništva. Ovo jelo generacijama okuplja porodicu. U mnogim hercegovačkim domovima, cicvara je neizostavan dio božićne trpeze.
Po starom običau, ono što se ujutru na Božić prvo stavi u usta jeste upravo cicvara, a ukućani se njome “mrse” simbolično dijeleći radost i blagoslov.
Cicvara se sprema za posebne prilike, porodična okupljanja, proslave i praznike. Nekad ranije, Bilećanka Anđelka Vuković, višestruka pobjednica Cicvarijade, za portal Trebinje Danas otkrila nam je svoj recept:
„Najprije se kajmak i voda stave da prokuvaju, zatim se smjesa skloni sa vatre, dodaje se brašno, pa se ponovo vraća na šporet.
Tokom kuvanja postepeno se doliva vrela voda, uz neprestano miješanje – uvijek u smjeru kazaljke na satu.
Ovaj proces traje oko dvadesetak minuta, a na samom kraju dodaje se cijeli sir“, objašnjava ova vrijedna Hercegovka.
„Nema tu tajnih sastojaka ni posebnih trikova – kajmak, voda, sir i malo vještine“, dodaje Anđelka.
Tajna dobre cicvare krije se u strpljenju i kvalitetnim, lokalnim sastojcima, rezultat je mekana, kremasta poslastica koja osvaja svojim ukusom i teksturom.
Cicvara je više od hrane to je priča o Hercegovini, njenim ljudima i ljubavi prema tradiciji koja se prenosi s generacije na generaciju. Svaki zalogaj nosi duh doma i toplinu srca koje je pripremilo ovu autentičnu poslasticu.
Inače, cicvara spada u stara hercegovačka jela, a etnološki podaci govore da se kuva odvajkada u ovim krajevima.
Najstarije recepture zabilježene su još u manastirskim knjigama, gdje se priprema od brašna žitarica – prije svega pšenice, ali i raži, ječma i kukuruza, piše Trebinje Danas.
