Gradonačelnik Banjaluke /Draško Stanivuković/ ovih dana ponovo pokazuje jednu staru političku naviku – da mu je politička ambicija često važnija od funkcije koju obavlja, rekao je odbornik SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka Bogoljub Zeljković.
Zeljković je izjavio da umjesto da razmisli šta je korisno za grad koji vodi i narod koji predstavlja, Stanivuković bira ono što mu je najbliže: politički performans.
– Moram priznati da je u tome prilično vješt – istakao je Zeljković u kolumni za Srnu koju prenosimo u cijelosti:
Ako je cilj taktike da se danas ponovo voli sa Јelenom Trivić, a sutra da se ona posvađa sa Nebojšom Vukanovićem – onda je to možda dobra politička taktika. Ali ako govorimo o strategiji koja bi bila korisna za srpski narod, Republiku Srpsku i Banjaluku, onda se pred nama otvara prilično prazno političko polje.
Јer gradonačelnik Banjaluke uvijek ima izbor. Može da bude politikant ili gradonačelnik.
U ovom slučaju mogao je da uradi ono što bi uradio svaki ozbiljan gradonačelnik u Evropi – da pokuša da iskoristi posjetu čovjeka koji dolazi iz porodice čije su investicije, projekti i poslovni poduhvati poznati širom svijeta.
Banjaluka je možda i najbolje mjesto u Republici Srpskoj za takve investicije i razvojne projekte, posebno u trenutku kada američka politika sve više govori o infrastrukturi i ekonomskim ulaganjima u regionu.
Gradonačelnik je mogao da inicira sastanak. Mogao je da traži razgovor sa gostom ili nekim iz njegovog tima. Mogao je da pokaže da je Banjaluka grad koji zna da prepozna priliku i da je iskoristi.
Umjesto toga, izabrao je da, kao svaki politikant, napadne donosioca dobre vijesti i dobrih okolnosti za Republiku Srpsku.
To možda donosi trenutni politički aplauz na društvenim mrežama, ali dugoročno govori mnogo više o njemu nego o onome koga napada.
Zato bi, prije nego što nešto nazove “tragičnim”, gradonačelnik morao malo pažljivije da bira riječi. Posebno ako pogledamo niz zaista tragičnih epizoda iz njegovog mandata.
Imamo vrtiće otvorene usred izborne kampanje koji danas skupljaju prašinu umjesto djece. Imamo najveći tender u istoriji javne rasvjete u Republici Srpskoj koji je dodijeljen hrvatskoj firmi, uz potpuno isključivanje banjalučkih kompanija. I onda, nekoliko mjeseci kasnije, imamo situaciju u kojoj gradonačelnik prolazi poniženje na hrvatskoj granici.
Ima li veće političke tragedije od toga da toliko ponizite i sebe i grad koji vodite?
Zato bi bilo dobro da gradonačelnik bude oprezniji i kada govori o gostima koji dolaze u Banjaluku. Posebno ako se prisjetimo impresivne liste ljudi koje je on sam srdačno dočekivao i ugostio.
U Gradskoj kući su ga posjećivali Benjamina Karić i Kristijan Šmit. Gradonačelnik je vozio bicikl sa Violom fon Kramon, njemačkom političarkom Zelenih koja je poznata po svojim antisrpskim stavovima, podršci kosovskoj nezavisnosti i političkom djelovanju protiv Srbije i Republike Srpske.
Za razliku od tih gostiju, Donald Tramp Јunior, koji je u Banjaluku došao na poziv Igora Dodika, nije došao sa idejom da nam nešto otima ili ukida. Došao je sa porukom da treba graditi most između Republike Srpske i Sjedinjenih Američkih Država – most saradnje, ekonomije i političkog dijaloga.
A mostovi su, inače, dobra metafora za političku realnost u ovom gradu. Јer kad god se u Banjaluci govori o mostovima, postoji jedna zanimljiva činjenica: nijedan most u ovom gradu – pa ni onaj u Česmi – nije završen bez SNSD-a.
I to je možda najkraća razlika između politike koja pravi predstave i politike koja završava posao.
(SRNA)
