Mansplaining se odnosi na situacije u kojima muškarac objašnjava nešto ženi na pojednostavljen, često patronizirajući način, polazeći od pretpostavke da ona o toj temi zna manje nego što zaista zna.
U savremenoj komunikaciji, posebno u poslovnom i javnom prostoru, sve češće se koristi pojam „mansplaining“. Iako nije formalni stručni termin, ušao je u svakodnevni govor kao opis obrasca komunikacije koji mnogi prepoznaju u praksi.
Mansplaining se odnosi na situacije u kojima muškarac objašnjava nešto ženi na pojednostavljen, često patronizirajući način, polazeći od pretpostavke da ona o toj temi zna manje nego što zaista zna. Ključna karakteristika nije samo objašnjavanje, već ton i implicitna pretpostavka neznanja sagovornice.
U praksi, to može izgledati kao situacija u kojoj žena koja je stručna u određenoj oblasti dobija „osnovna objašnjenja“ od sagovornika koji ne uzima u obzir njeno znanje ili iskustvo. Takvi primjeri najčešće se prepoznaju u poslovnim sastancima, medijskim debatama ili svakodnevnim razgovorima.
Važno je napomenuti da se ovaj pojam ne odnosi na svako objašnjavanje između muškaraca i žena, niti se svaka korekcija ili dodatno pojašnjenje može svrstati u ovu kategoriju. Suština je u načinu komunikacije i neravnopravnoj pretpostavci kompetencija, a ne u samom polu učesnika razgovora.
Stručnjaci za komunikaciju često ističu da je problem širi od samog termina: on ukazuje na obrasce u kojima se autoritet i znanje nesvjesno povezuju sa polom, što može uticati na dinamiku razgovora u profesionalnim sredinama.
U javnom diskursu, termin je postao i predmet rasprava. Dok ga jedni vide kao koristan opis fenomena koji ukazuje na neravnopravan tretman u komunikaciji, drugi smatraju da se koristi preširoko i da može voditi pogrešnim interpretacijama namjere sagovornika.
Bez obzira na različita tumačenja, pojam „mansplaining“ otvorio je širu temu: način na koji komuniciramo, slušamo jedni druge i prepoznajemo kompetencije sagovornika bez stereotipa i unaprijed formiranih pretpostavki, prenosi klix.ba
