Oglasila se Tanja Vukomanović, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske:
Bez namjere da danas budem samo opozicionar koji kritikuje vlast, želim kao majka da postavim nekoliko pitanja. Ne samo ministru, ne premijeru, ne predsjedniku, nego svima nama koji smo dozvolili da sistem postane ovakav.
Kako smo došli do toga da nikoga nije briga za uslove u kojima borave bolesna djeca? Kako smo došli do toga da je normalno da na pedijatriji roditelje upozoravaju da paze da dijete ne opeče vrela voda?
Kad je tačno ovaj sistem postao toliko truo da više nema ni osnovni instinkt da zaštiti dijete? Da li stvarno treba da se desi tragedija da bi neko shvatio da pokvarena česma na pedijatriji nije sitnica, nego sramota?
Ovo je slika sistema koji je istrulio do srži. Sistemu u kojem se odgovornost izgubila u hodnicima institucija, među pečatima, potpisima, funkcijama i foteljama. Sistemu u kojem svi imaju ovlašćenja, a kada treba nešto da se uradi nema nikoga.
Sjetimo se samo da ove zime u porodilištu u Banjaluci nije bilo ni tople vode i da porodilje, tek nakon porođaja, nisu imale osnovne uslove da se okupaju. Danas na pedijatriji roditelje upozoravamo da paze da im dijete ne opeče vrela voda. Ako su to uslovi koje smo prihvatili za majke i bolesnu djecu, onda sa svima nama nešto ozbiljno nije u redu.
Ko upravlja ovakvim ustanovama? Ko donosi odluke? Ko procjenjuje da ovo može da čeka? Kakvi su to ljudi kojima je prihvatljivo da se na dječijem odjeljenju problem rješava papirom zalijepljenim selotejpom, umjesto popravkom?
Nemam potrebu da kritikujem ljekare i medicinske sestre. Naprotiv. Vjerujem da većina njih svakodnevno spasava ono što ovaj truli sistem uništava. Oni liječe djecu, a sistem ih ostavlja da rade u uslovima koji ne bi smjeli da postoje.
I nemojte mi reći da nema novca. Službeni automobili su uredni, fotelje udobne, privilegije netaknute, tajkuni namireni, a dječija odjeljenja su, izgleda, jedino mjesto koje uvijek može još malo da sačeka.
Sve smo nekako naučili da opravdamo, i siromaštvo, i nemar, i nerad… Samo jedno ne smijemo: da se naviknemo da su ovakve slike normalne.
P. S. Ovo neće ostati samo objava na društvenim mrežama. Kao narodni poslanik zatražiću od nadležnih institucija odgovore: ko je odgovoran, zašto ovo nije otklonjeno i ko će snositi odgovornost. Ako ni za uslove u kojima se liječe bolesna djeca niko ne odgovara, onda ovaj sistem nije samo truo nego je izgubio svaku svrhu.
